Kino kao ostavština ubijenog sina

Jedanaestogodišnji Ahmed Khateeb 5. studenog 2005. igrao se s plastičnim pištoljem i to ga je stajalo glave. Jer izraelski vojnik koji je to vidio mislio je da se radi o pravom pištolju i pucao je na njega teško ga ranivši u glavu.

Za Ismaela Khateeba, Ahmedovog oca, to je bio težak sudbinski udarac. U bolnici su mu rekli da se život dječaka više ne može spasiti i jedan mu je izraelski bolničar predložio da organe dječaka donira teško bolesnoj djeci - izraelskoj djeci. Ismael se našao pred teškom moralnom dilemom. Spasiti djecu svojih neprijatelja ili i dalje ostati zarobljen u spirali mržnje prema Izraelcima? Jer i on se tijekom Druge Intifade, palestinskog ustanka protiv Izraela, borio na strani Palestinaca zbog čega je i bio u izraelskim zatvorima. Unatoč boli, tuzi i predrasudama odlučio je organe svog preminulog sina pokloniti izraelskoj djeci. Time ih je spasio petero, među kojima i djecu iz ortodoksnih židovskih obitelji. Unatoč spoznaji da je učinio dobro i nadasve plemenito djelo, Ismael je svjestan reakcija koje je time izazvao: "Moj plemeniti čin zbunio je Izraelce, jer to što što sam ja učinio mnogo je više nego ubiti vojnika. Ali mislite da se to svidjelo Izraelcima? Ja mislim da nije."

Veza koju niti jedan rat ne može prekinuti

Ova je hrabra odluka potaknula i njemačkog redatelja Marcusa Vettera da zajedno s Ismaelom snimi film o tragičnoj sudbini i teškoj moralnoj odluci Palestinca. "Srce Jenina" naziv je višestruko nagrađenog dokumentarog filma. Ono što ovaj film čini tako posebnim je susret između Židova i Arapa, između ljutih protivnika. Film govori o tome kako ljudska odluka može postati putovanje koje vodi do upoznavanja samog sebe i drugih. Ismael u filmu posjećuje djecu koja su dobila organe njegovog sina. Sada postoji neraskidiva veza između Ismaela i tih obitelji - veza koju niti jedan rat više ne može prekinuti.

Cinema Jenin - kino za povratak na "normalu"

Film je snimljen i time je stvar mogla biti gotova. No, ova priča ide dalje. 50.000 ljudi živi u Jeninu, gradu na palestinskom području Zapadnom Jordanu, koje Izraelci drže izoliranim od ostatka svijeta. Na tom području ne postoji niti jedno mjesto na kojem bi se mogao prikazati Vetterov film, osim jednog starog i zaboravljenog kina. Ono je nekada bilo jedno od najvećih na palestinskom području. Cinema Jenin je zatvoren još 1987. tijekom Prve Intifade. 2006. Ismael je otvorio kulturni centar za djecu iz izbjegličkog logora u Jeninu. Zahvaljujući inozemnim donacijama centar djeci pruža mnoge aktivnosti, uključujući i filmske seminare. No, s obzirom da u gradu ne postoji niti jedno mjesto u kojem bi djeca svoje produkcije mogla prikazivati, Ismael, Vetter i nekoliko Palestinaca odlučili su ponovno oživjeti zaboravljeno kino.

Za Ismaela je to ostvarenje sna koje, kako kaže, djeci koja su okružena mržnjom i nasiljem pruža alternativu. Ta je inicijativa privukla i domaće tvrtke i sponzore iz Njemačke koji su ponudili svoju pomoć. Fakhri Hamad, menadžer projekta kaže kako je namjera projekta ta da djeca više nisu okružena samo sukobima, nego i pozitivnim stranama života. "Gledajući filmove iz Brazila ili Njemačke koji prikazuju kako tamo ljudi svladavaju različite životne situacije i probleme, možda će i ljudi ovdje iz toga nešto naučiti. Možda će ih oni ohrabriti da i sami od svog života učine nešto pozitivno", smatra Hamad.

Planirano otvaranje s filmskim festivalom

Marcus Vetter zajedno je s djecom producirao reklamni spot za ovo kino, kojemu je cilj da diljem svijeta privuče ljude da im financijski pomognu. Prikupljeno je već šezdeset posto potrebnih sredstava i najkasnije za godinu dana kino bi trebalo biti otvoreno održavanjem filmskog festivala. "Ovaj je projekt na neki način ostavština mog preminulog sina Ahmeda. S njegovom je pričom sve počelo i Cinema Jenin će zauvijek ostati s njim povezan", kaže Ismael Khateeb.