Klinsmann nije Isus - cenzura u njemačkoj Bundesligi

Medijski savjetnici su nova moda u njemačkom nogometu. Za Norberta Pflippena to je "smiješna moda". On je jedan od najiskusnijih njemačkih "trgovaca" nogometašima, čovjek koji zastupa desetke profesionalaca u Bundesligi.

On ne shvaća zašto igrači (a u posljednje vrijeme čak i treneri!) zapošljavaju ljude koji se brinu oko slike koju će oni imati u medijima. A "krojenje" te slike u mnogo slučajeva graniči i s cenzurom.

Sloboda izbora ili "smiješna moda"?

Za razliku od Pflippena, Njemački nogometni savez (DFB) nema ništa protiv savjetnika: "Svaki čovjek može izabrati osobnog poreznog savjetnika ili liječnika, zašto ne bi smio izabrati i svog medijskog povjerenika?", pita se glavni tajnik DFB-a, Wolfgang Niersbach.

Slučaj koji je u protekloj sezoni njemačkog prvenstva pobudio najviše pozornosti bio je Jürgen Klinsmann. U nekoliko mjeseci koliko je on trenirao minhenski Bayern, Klinsmann je cjelokupni rad s medijima obavio preko jedne osobe od povjerenja.

A ta je osoba filtrirala upite za intervjue, pitanja na konferencijama za novinare, pomno pratila što o Klinsmannu pišu mediji u Njemačkoj.

Zbog karikature jednog lista ("taz") na kojoj je bio prikazan kao razapeti Isus, Klinsmann je čak podigao i tužbu - on je tvrdio da se radilo o povredi njegove osobe, što je sud na koncu odbacio.

Bruno i njegovi savjetnici

Slično je operirao i bivši trener Bayera iz Leverkusena, Bruno Labbadia. Sve termine vezane s novinarima Labbadia je koordirnirao s Bayerovim direktorom za komunikaciju. Nakon prelaska u Hamburg, Labbadia je angažirao svog privatnog "savjetnika" za odnose s medijima.

"Cijela ta praksa mi se gadi", kaže danas sportski menadžer Bayera iz Leverkusena, Rudi Völler. On vrlo dobro zna o čemu govori: na koncu prošle sezone Labbadia je dao jedan neautorizirani intervju u kojem je oštro kritizirao šefove Bayera, znači samog Völlera. "Ja ne osuđujem igrače ili trenera kad angažiraju svoje medijske savjetnike ... nemam ništa protiv toga. Ja se samo bojim da oni tada više nisu autentični", kaže Völler, čovjek kojeg dobar dio nogometne javnosti u Njemačkoj smatra prvenstveno - autentičnim.

Jedan od najneugodnijih primjera te prakse je bivši trener Josipa Šimunića u berlinskoj Herthi. Više o tome u drugom nastavku ove priče.

Kao negativan primjer ne-autentičnosti u lošem sjećanju je ostao trener berlinske Herthe, Lucien Favre. On se mjesecima iza kulisa svađao s menadžerom Herthe, Dieterom Hoeneßom oko kompetencija i utjecaja u klubu.

Nakon što je Hoeneß morao napustiti Herthu, Favre je - ali ne osobno, već preko svog medijskog savjetnika - javnosti poručio kako on nema nikakve veze s tom odlukom.

Zid je bijel - ne, on je crn!

Njemački sportski magazin "sportjournalist" nedavno je osuo drvlje i kamenje i na nogometaše koji nastupaju u Bundesligi. Magazin kritizira novu "modu" autorizacije izjava: "Igrači u jednom intervjuu najprije tvrde da je zid bijel, a kasnije kažu da je ipak crn", žali se "sportjournalist".

U Bundesligi postoje čak i medijski savjetnici koji medijima zabranjuju citiranje iz javno dostupnih izvora, sve dok se ne provjeri "čistoća" (!) izvora. A pitanja za intervju mediji, ukoliko žele izbjeći komplikacije, unaprijed trebaju dostaviti partnerima za razgovor. Da njima slučajno ne bi palo na pamet dati kakav spontani odgovor ... ili se radi o prikrivenoj cenzuri?

U nekim ranijim vremenima, igrače se u Bundesligi nakon prvenstvene utakmice smjelo intervjuirati na travnjaku - neposredno nakon kraja susreta. A danas se pitanja postavljaju isključivo ispred ploče na kojoj su logotipi i reklamne poruke klupskih sponzora.

sma/sid

Odg. ur.: A. Janković