Klonirani odrezak na tanjuru

Mi zapravo već sada jedemo meso kloniranih goveda i svinja. Do sada je važilo pravilo da je meso kloniranih životinja zabranjeno za prehranu u Europskoj uniji. Ali već se uveliko uvoze jajne stanica, sperma i mlijeko kloniranih životinja, uglavnom iz Sjedinjenih Američkih Država. Sperma se koristi za oplodnju. Do sada nije bila na snazi obveza deklariranja tako uzgojenih životinja. Dakle, trenutno svatko može - i ne znajući - kupiti meso kloniranih životinja. Pritom se uvijek postavlja: kakve rizike sa sobom nosi tehnika kloniranja?

Ima li meso kloniranih životinja drukčiji ukus?

U supermarketu se ne prodaje meso kloniranih životinja - ono bi bilo preskupo - već meso njihovog potomstva. Znanstvenici tvrde da je po svim aktualnim saznanjima ovo meso potpuno isto kao meso nekloniranih životinja pa potrošači nisu izloženi posebnom riziku. Christoph Then iz neovisnog Instituta za biotehnologiju Testbiotech, međutim, upozorava da se o mesu kloniranih životinja premalo zna: "Trebali bismo pričekati i ne jesti to meso dok ne dobijemo rezultate znanstvenih istraživanja". Za sada nema statistika o udjelu mesa kloniranih životinja u ukupnoj ponudi na tržištu, ali je on malen.

Postoji li rizik za životinje?

Da, postoji. Životinje češće obolijevaju, češće se pojavljuju komplikacije kod okota, a uočene su i češće deformacije. Kritičari kloniranja poput Christopha Thena imaju prije svega etičke dvojbe: "I ženke kojima izvadi jajna stanicu imaju zdravstvenih problema. Životinje, sveukupno gledano, više pate." No, njemački Savezni institut za zdravlje životinja tvrdi da potomci kloniranih životinja nemaju posebno izraženih zdravstvenih problema. Ostaje, dakle, samo moralno pitanje: smijemo li to raditi?

Zašto je potrebno deklariranje ovih životinja?

Zato što je uvoz sperme kloniranih životinja u porastu. Ako se ne deklarira porijeklo životinja i mesa, već za nekoliko godina potrošač neće biti siguran koji odrezak potječe od prirodno uzgojene, a koji od klonirane životinje. Konačno, njegovo porijeklo se više niti ne bi moglo sa sigurnošću utvrditi. Upravo zbog toga Björn Petersen sa Saveznog instituta za zdravlje životinja kaže da je deklariranje životinja nepotrebno: "Ima smisla deklarirati nešto samo onda ako to možete i kontrolirati. Ali ja nikada ne bih mogao dokazati da neko tele potječe od obično uzgojene krave ili od klona. Ako ne možemo isključiti zlouporabu, onda je deklariranje besmisleno." Njegov institut ionako smatra da ne postoji dokazani rizik za zdravlje potrošača pa stoga ni potreba da se nešto poduzme.

Zašto uopće kloniranje?

Za sada kloniranje još nije profitabilno, proces nije efikasan i tehnički je puno zahtjevniji nego što je to konvencionalni uzgoj. Zato u hladnjačama nikada neće biti isključivo meso kloniranih životinja. Međutim, postoje sporedne tržišne potrebe. "Uzgajivači možda žele kopiju svog najboljeg bika ili žele zadovoljiti povećanu potrebu za sjemenom za uzgoj", objašnjava Petersen.

Tehnički su izvodive i ciljane mutacije da bi se dobilo više mesa. U Europskoj uniji je to zabranjeno, ali je vrlo teško dokazati da je riječ o kloniranju. "U načelu radimo isto što su stoljećima radili uzgajivači, samo brže", tvrdi Peterson. On dodaje kako će se u budućnosti morati raspravljati o tome želimo li da nam klonirano meso završi na tanjuru ili ne. Ali čak i ako bi se Europska komisija odlučila protiv toga, teško će se moći spriječiti prodiranje mesa nastalog turbo-uzgojem u SAD-u ili Kini na europsko tržište.

Što dalje?

Europski parlament i Europska komisija moraju se usuglasiti oko jedne od tri mogućnosti: zabrane kloniranja životinja i prodaje mesa životinja potomaka kloniranih životinja, obveze deklariranja kloniranih životinja i mesa koje potječe od njih ili oko dozvole za prodaju ovakvog mesa bez deklaracije. Prema provedenim anketama, većina građana je za kompromisno rješenje - za obvezu deklariranja. Time meso koje potječe od kloniranih životinja ne bi bilo zabranjeno, ali bi bilo jasno označeno i svatko bi mogao odlučiti želi li ga kupiti ili ne.