Kockanje do propasti
3. srpnja 2009
Samo u Berlinu ih navodno ima 17.000. Većinom se radi o muškarcima. Caritas već 21 godinu u Berlinu ima savjetovalište koje se bavi isključivo ovisnicima o igrama na sreću. I to je savjetovalište jedinstven slučaj u cijeloj Njemačkoj.
"U žaru igre zaboraviš na vlastiti život. Staneš pred automat, pritišćeš dugmad, nadaš da će se nešto dogoditi, nadaš se da ćeš nešto osvojiti. Dok igraš, zaboravljaš na sve, na probleme na poslu, u braku, u obitelji ili s bilo kime. Jednostavno ih potisneš".
Proigrao gotovo sve
Frank sjedi u svijetlom uredu jedne berlinske starogradnje, za velikim pisaćim stolom. Nasuprot njemu je njegov prijatelj i poslovni partner Thomas. Često razgovaraju o tome kroz što su zajedno prošli: o Frankovoj ovisnosti o kocki. Sedam godina je Frank gubio novac na automatima, između 250.000 i 400.000 eura, koliko - točno ni sam ne zna. Novac je uvijek uzimao sa zajedničkog računa, a sebe i Thomasa gotovo financijski upropastio. Prije godinu i pol ovaj je užas završio. Frank više ne prilazi ni blizu automata, zatražio je od svih gradskih igračnica da mu zabrane ulaz. Thomas mu je pri tome pomogao, ali zato ga i danas stalno nadzire i kontrolira. Redovito provjerava Frankove poslovne i privatne račune. I to svakodnevno.
Godinama je Thomas pokušavao uvjeriti Franka da se okani svog poroka. Pričao je s njime o ogromnim iznosima novca koji stalno nestaju s računa, podmetao mu fotografije njegove djece u novčanik. Sve uzalud. Tek nakon što ga je žena napustila i uzela sa sobom i njihovu zajedničku kćer, Frank nalazi snage za promjenu. Redovito je počeo posjećivati Caritasovo savjetovalište. I danas se sastaje s kolegama - bivšim ovisnicima o kocki.
Žena o tome ne može ni govoriti
Muškarci koji tamo okupljaju stari su između 20 i 60 godina. Potiču iz svih društvneh slojeva i godinama dolaze ovamo. Skupinu vodi jedna socijalna radnica. Za sve vrijede ista pravila: Nitko ne plaća za sastanke, nitko ne mora navesti svoje pravo ime i nitko ne smije kockati. Osim učesnika i savjetnice, u sljedećih sat i pol koliko sastanak traje, nitko ne smije biti u prostoriji.
Čim se vrati kući, Frank zove svoju šestogodišnju kćer. Njegova žena, koja je i sama kćer ovisnika o alkoholu, prije godinu i pol je odselila od Franka. Još uvijek ne može doći k sebi od svega što se događalo i odbija bilo kakav razgovor na temu ovisnosti. Njihova kćer pet dana živi s mamom, dva s njim, a s tatom i telefonira najmanje dva puta dnevno. Djevojčica i njegov sin iz prve veze Franku su najveća motivacija da ustraje u borbi protiv ovisnosti.
On zna da se svakg časa može vratiti u pakao ovisnosti i zbog toga zna koliko su važne prepreke za to koje si je sam postavio: kontrola računa koju vodi njegov prijatelj Thomas, susreti u savjetovalištu za ovisnike i život vlastitom djecom.
Autor: Svenja Pelzel/ Snježana Kobešćak
Odg. urednik: A. Šubić