Koga zanima zatvaranje pogona - ako je u inozemstvu?
9. srpnja 2008
Siemens je gigant koji djeluje praktično na svih pet kontinenata svijeta. Ukupno zapošljava preko 430 tisuća suradnika i samo nekih 130 tisuća su u Njemačkoj. Ali ovakva vijest o prestrukturiranju i ukidanju radnih mjesta slikovito svjedoči kako su svi tradicionalni instrumenti zaštite posloprimaca zapravo ostali - u srednjem vijeku.
"Dok se njemu ne smrkne, meni neće svanuti!"
Jer ta vijest se razlikuje čak i među njemačkim medijima - ovisno iz koje savezne zemlje se javljaju. Tako će dopisnik Bavarskog radija javiti o 500 radnih mjesta u Nürnbergu, oko 900 u Münchenu ili čak 1300 u Erlangenu. O ostalim pogonima i u samoj Njemačkoj, u Bavarskoj nikoga ne zanima. Sindikat je pak najavio kako će "provjeriti" ove mjere štednje i kako su "skandalozne" obzirom da Siemens trenutno dobro posluje. Ali je isto tako jasno da čak i ako dođe do nekih sukoba, njemački sindikat zanimaju samo otkazi u ovoj zemlji. 5150 radnih mjesta koja će nestati u drugim zemljama Europe sigurno neće biti predmet razgovora, a za još 6350 radnih mjesta Siemensa koja će biti ukinuta u pogonima izvan Europe ih zapravo nije niti briga. Jer jedno je očito: dok jedni već odavno komuniciraju Blackberryjima i na video-konferencijama odlučuju o sudbinama čitavih pogona, drugi jedino mogu izvaditi svoje zviždaljke i stajati pred tvorničkim vratima.
Ta očita nejednakost je zapravo realnost mnogih multinacionalnih kompanija: nema niti naznaka nekakve osobite solidarnosti koja bi prelazila nacionalne granice. To su na svojoj koži okusili i Nijemci kada se ukidao pogon Nokije u Bochumu i kada su ostali pogoni tog koncerna u Europi tek načelno iskazali solidarnost prema očito već bivšim kolegama, više se radujući da je to pogodilo "njih", a ne "nas".
Siemens slijedi svoj cilj
Utoliko je upravama međunarodnih koncerna razmjerno lako provoditi i takve goleme mjere štednje. To se osobito odnosi na Siemens: on je doduše u posljednjih par desetljeća drastično smanjio svoj opseg djelovanja. Ali taj je koncern nekad bio poznat kao "raj za inženjere" obzirom da je proizvodio baš sve što ima ikakve veze sa električnom energijom, od osigurača pa do lasera. Još uvijek je koncern sačinjen od desetak samostalnih sektora i plan je da se i njih, do godine 2010., reducira na samo - tri.
Zato će razmjerno najviše ukinutih radnih mjesta biti u upravi, jer se Siemens nada spajanjem sektora, drastično smanjiti pojedine upravne aparate i uštedjeti iznose koje se mjeri u milijardama. A na optužbe kako štede u vremenima kada su knjige narudžbi pune, direktor uprave Peter Löscher ukazuje kako se već osjeća nesigurnost zbog sve veće cijene nafte i kako je veoma lako moguće kako nas ubrzo čekaju crni dani.(aš)