1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kolika je cijena prirodnih katastrofa?

19. listopada 2004

Meteorolog dr. Gerd Berz, voditelj odjela za geološko-rizična istraživanja pri osiguravajućem društvu Münchner Rück, već trideset godina istražuje klimatske promjene i promjene u okolišu. Rezultat je zastrašujući - prirodne katastrofe uvjetovane vremenskim neprilikama, u proteklih su 10 godina prouzročile štete u vrijednosti od oko 333 milijarde američkih dolara, što je 6 puta više nego prije samo 50 godina.

https://p.dw.com/p/9Zrx
Klimatske promjene - prikaz
Klimatske promjene - prikaz

Odštete koje su osiguravajuća drušva za takve štete morale isplatiti, udeseterostručile su se. Jedan od razloga za pogoršanje situacije je sve jače zagrijavanje zemlje uslijed efekta staklenika. Do kraja ovog stoljeća, temperatura će u prosjeku narasti od 1,5 do 6 stupnjeva, navodi Berz podatak iz klimatološkog izvješća Ujedinjenih naroda: “To znači da ćemo na Zemlji imati temperature kakve ljudska vrsta još nije doživjela, a to će, naravno, biti povezano i sa izuzetno jakim porastom krajnjih temperaturnih vrijednosti. Prošlo ljeto u Srednjoj Europi možemo shvatiti kao pogled u budućnost. Ono nam je pokazalo kako će se klima mijenjati i s kako ekstremnim ljetnim vrućinama i sušama u budućnosti moramo računati”, naglašava Berz.

Štete ne nastaju samo zbog klimatskih promjena. Događaji u prirodi pogađaju sve više ljudi. Svjetsko se stanovništvo u proteklih 50 godina više nego udvostručilo, a većina ljudi živi u velikim gradovima: "Osim toga, gradovi ne rastu samo zbog broja stanovnika, nego i zbog njihovog površinskog širenja. A to znači da i vjerojatnost da neka prirodna pojava pogodi jedan takav grad, s vremenom raste. Uz to, većina takvih gradova smještena je u vrlo eksponiranim regijama, među kojima se ističu priobalna područja. I taj je trend izražen u cijelom svijetu.”

Ljudi i materijalna dobra u tako gusto naseljenim predjelima naročito su izloženi opasnosti. Gerd Berz dodaje: “Danas ovisimo o dobrofunkcionirajućoj infrastrukturi. Ako dođe i do najmanje smetnje, a to je obično popratna pojava prirodnih katastrofa, iznenada ostanemo bez struje, bez plina ili bez nafte. A to automatski znači prekid prometa, prekid komunikacije. Sve navedeno važno je za gospodarski život, ali i za svakog pojedinca. Prirodne katastrofe najčešće znače veliku promjenu s jako velikim posljedicama.”

Osiguravajuća društva u svijetu preuzimaju oko petinu svih šteta uzrokovanih vremenskim neprilikama, a oko 6 tisuća takvih osiguranja osiguralo se kod Münchner Rücka. Dakle, najveći svjetski osiguravatelj osiguravajućih društava mora reagirati na promjene klime. Gerd Berz naglašava da i njihovi osiguranici moraju preuzeti dio rizika: ”Mi, s naše strane klijentima moramo objasniti da u budućnosti moramo računati s velikim štetama i da prema tome moramo uskladiti i premiju. Isto tako, moramo računati i s još većim katastrofama, te da zbog toga trebamo veće financijske rezerve. To je naš osnovni problem.”

Ali, Münchner Rück ipak razvija i programe zaštite od katastrofa. Kako bi se smanjile štete uzrokovane prirodnim pojavama, moraju se utvrditi socio-ekonomski faktori kao npr. infrastruktura ili urbanizacija, smatra Berz. Od građevinskih propisa za trusna područja, pa do ograničenja za korištenje zemlje u plimnim područjima - popis mjera je poduži. To se odnosi prije svega na lokalne inicijative, budući da većina problema nastaje u gradovima. Ipak, globalni fenomen ”Vrijeme” zahtijeva i globalnu zaštitu od klimatskih promjena. U konačnici, cilj ne bi trebao biti samo smanjiti štete, nego, ukoliko je to moguće, spriječiti prirodne katastrofe. Službena politika rezultate istraživanja Berzovog odjela rado koristi kao svojevrsni ”sustav za rano upozoravanje”. Čemu sav taj trud kada industrijski jake zemlje kao Sjedinjene američke države, koje su odgovorne za četvrtinu sveukupnog ispuštanja štetnih plinova, nisu potpisnice protokola iz Kyota? No, to nikako ne znači da bi svi ostali trebali stajati skrštenih ruku, smatra Berz: ”Ja računam ovako: industrijski razvijene zemlje snose odgovornost za 75 posto ukupnog ispuštanja štetnih plinova, što bez SAD-a čini oko 50 posto. Kada bismo mi naša ispuštanja smanjili za trećinu, dakle sa 75 na 50 posto, tada bi ostatak svijeta, dakle Treći svijet, mogao svoja ispuštanja udvostručiti, a da se pritom ne poremeti ukupna bilanca. A budući da smo mi, industrijske zemlje, odgovorne za taj razvoj i do sada smo od njega imale koristi, smatram da moramo učiniti sve što je u našoj moći da situacija ne eskalira, već da je pokušamo stabilizirati.”