Koliko istina ima o Srebrenici i Sarajevu?

Nakon što je Republika Srpska odbacila već objavljeno izvješće o zločinima u Srebrenici, novim komisijama su Izraelci na čelu: jedna će istražiti stradanja u Srebrenici, a druga stradanja Srba u Sarajevu.

Nakon što je prvo vlada, a onda i skupština Republike Srpske odbacila izvješće o zločinima u Srebrenici od 10. do 19. srpnja 1995. godine, Banja Luka je ovog tjedna imenovala članove dvije komisije. Prva bi se bavila Srebrenicom, a druga o stradanjima Srba u Sarajevu za vrijeme proteklog rata.

Za ministra pravosuđa Republike Srpske Antona Kasipovića u toj odluci nema ničeg spornog: “Želim podsjetiti na osnovnu motivaciju koja je jasno naglašena u zaključcima Narodne skupštine RS, a to je da se ovakve dvije komisije formiraju prije svega zbog jačanja povjerenja i tolerancije među narodima u BiH, konačnog pomirenja i suživota sadašnjih i budućih generacija”, misli Kasipović.

Sa druge strane, ova odluka je izazvala žestoku reakciju među Bošnjacima: "Ja kao legalista podržavam utvrđivanje istine na bilo kojoj strani, ali tamo gdje su utvrđene činjenice može se raditi eventualno neka dopuna u jednom dijelu tog izvještaja. Ali da se vraća na neko nulto stanje, mislim da je neprimjereno i da to ne vodi popravljanju međunacionalnih odnosa u BiH. Ne može se krojiti druga priča, suprotna onoj koja je nepobitno utvrđena”, kaže član predsjedništva SDA i potpredsjednik Narodne skupštine RS, Senad Bratić. 

Republika Srpska svakako želi i istragu žrtava Srba u Zalazju u blizini Srebrenice.

„Samo je jedna istina"

Na čelo obje ove komisije izabrani su povjesničari iz Izraela: na čelu komisije od devet članova koja će se baviti žrtvama u Srebrenici je Gideon Greif. On je bio i autor izložbe o zločinima počinjenim u NDH u zgradi UN (Izložba razdora u zgradi Ujedinjenih naroda ), a u ovom slučaju Greif je upozorio kako su mu jedino „činjenice najvažnije" i kako će komisija kojoj je na čelu „biti lojalna činjenicama, istini i žrtvama". "Naš cilj je istina i samo je jedna istina, ne postoje dvije istine o Srebrenici. Uložit ćemo sve napore da pronađemo tu jednu istinu”.

No isto tako, Greif je izjavio kako ga „ljuti" što se Srebrenica uopće uspoređuje sa Holokaustom, što je njegova glavna tema povijesnog istraživanja. Zločin njemačke države nad sedam milijuna Židova se „ne može usporediti sa bilo kojim drugim zločinom na našoj planeti". Utoliko su zločini počinjeni u Auschwitzu ili Jasenovcu jasni primjeri genocida, ali o Srebrenici se tek mora utvrditi istina.

Na čelu komisije od sedam članova koja bi trebala istražiti stradanja u prvom redu Srba u Sarajevu za vrijeme rata je umirovljeni profesor Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu Raphael Israeli. On je isto tako i bivši časnik Oružanih snaga Izraela, a stručnjak je za povijest islama, baš kao i za povijest Kine. Mnogo njegovih objavljenih djela se odnose na islamistički ekstremizam (na primjer Mržnja, laž i nasilje u Islamskom svijetu, New York 2014.), a već se bavio i reviziji zločina NDH u Hrvatskoj (Death Camps in Croatia: Visions and Revisions, Transaction, 2013.), ali i nedavnim ratom u Bosni i Hercegovini (Savagery in the Heart of Europe: the Bosnia War (1992-5), Strategic Books, Texas, 2013. sa Albertom Benabouom).

Gideon Greif je i autor izložbe o Holokaustu u zgradi Ujedinjenih naroda

Kakva je to istraga zločina nad samo jednom nacijom?

Direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, Mirsad Tokača smatra kako ovo imenovanje komisija pokazuje „pokušaju negiranja činjenica". Postojanje komisija koje se bave stradanjem samo jedne etničke grupe u startu je osuđena na propast, kaže Tokača i unaprijed smatra kako ishod ovih komisija neće biti vjerodostojan.

"25 godina od Dejtona nikada ništa nisu uradili (u Republici Srpskoj, op. ur.). Ja sam popisao sve građane Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničku pripadnost, imenom i prezimenom. Nitko od njih nije htio prstom mrdnuti. Kad dođe politički trenutak homogenizirati narod, poput onog što je Bakir Izetbegović uradio nedavno (s imenom Republika Srpska op. ur.) ili ovo što je Milorad Dodik uradio sad, onda se stvari drže podgrijanim neko vrijeme. Potrošit ćete budžetske pare i na kraju balade neće biti ništa”, kaže Tokača. On dodaje da ako su u Republici Srpskoj i imali neke podatke, zašto ih nisu poslali njegovom Centru da dopune podatke.

U Sarajevu je, kaže Tokača stradalo imenom i prezimenom 3300 građana srpske nacionalnosti. Taj broj nije ni blizu onom kojim barata Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih lica u Banja Luci. Direktor tog centra, Milorad Kojić kaže da je taj broj „veći od sedam hiljada" i da upravo nezavisna, međunarodna komisija može naći odgovor na sva pitanja i nedoumice o stradanju Srba u Sarajevu.

U Sarajevu je naravno bilo i žrtava koje su bili Srbi. Ali kakvog smisla ima komisija koja će i istraživati "samo po nacionalnim krvnim zrncima"?

"Ono što smo mi radili do sada pa i što je radio Tokača, dakle podaci koje je on prikupio, biti će dostupni komisiji. Mi smo radili popis žrtava gdje su se utvrđivale okolnosti stradanja svakog lica. Utvrdili smo da je u deset sarajevskih općina stradalo preko 7600 lica srpske nacionalnosti. Što znači da se taj broj pokušava umanjiti. Mi imamo podatke koje je prikupio Tokača i to će biti predočeno komisiji”, kaže Kojić

2006. godine bila je formirana komisija za ispitivanje stradanja Srba u Sarajevu po nalogu Doma za ljudska prava ali je ona "radila” svega nekoliko mjeseci. Od tada, udruženja u RS koja su proistekla iz proteklog rata traže da se ovo pitanje ponovo pokrene. Također, osnovni razlog za stavljanje van snage izvještaja Komisije za Srebrenicu prošle godine, nije bio način na koji je ona radila niti njen sastav, nego je to prije svega bila reakcija nakon što su „Majke Srebrenice“ poslale njemačkom pravosuđu popisa imena svih pripadnika Vojske Republike Srpske u trenutku zločina u Srebrenici.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android


Više iz rubrike

Pratite nas