Koliko je Hrvatska privlacna za ulaganja?
4. prosinca 2003Oglas
Dok vlasnici poduzeca i bogataši - iz sasvim jasnih razloga; jezik, životni standard sve do besprijekorne lijecnicke njege, kultura okoliša pa i osobna sigurnost - u izboru nove domovine se obicno odlucuju za Švicarsku, Austriju ili Veliku Britaniju vec dugo traje natjecanje medu zemljama Istoka i Jugoistoka Europe kako privuci strane ulagace. Volumen je upravo ogroman: 146 milijarde dolara, prema netom objavljenim rezultatima ispitivanjima koje su zajedno provela Visoka škola za managment iz Vallendara, tvrtka za managment i consulting EMC iz Kölna i Manager Magazin iz Hamburga. I iako je ova marketinška studija naslovljena da se bavi zemljama kandidatima za Europsku Uniju, ona sadrži i tri zemlje koje nemaju taj status: Hrvatsku, Ukrajnu i Rusiju.
Njemacka je, sa gotovo 24 milijarde dolara, na celu ljestvice ulagaca a sa Nizozemskom, Amerikom i Francuskom cini cetverac koji drži polovinu investicija uopce. Slijede Austrija, Velika Britanija i Italija i iz tih osam zemalja onda vec stiže dvije trecine ukupnog novca. Novac pak odlazi najviše u Poljsku - 53 milijarde, upola manje odlazi u Cešku, slijedi Rusija sa 18 milijardi i 350 milijuna, Madarska sa 11 milijarde i 290 milijuna i na listi je tu vec Hrvatska sa 6 milijardi i 740 milijuna. Ako se to izmjeri po broju stanovnika Hrvatska je medu vodecima, nakon Ceške, Estonije i Slovenije.
Pogledajmo kako je to konkretno kod njemackih investitora: upitano je 728 njemackih poduzeca sa prometom preko 250 milijuna i cak njih 530 vec je ulagalo u Poljsku. U Hrvatsku ih je ulagalo 131 a zanimljivo je vidjeti odgovore na pitanje - u koju zemlju ce ulagati više a u koju manje nego do sada. Najneugodnija iskustva su njemacka poduzeca doživjela u Ukrajni - preko cetvrtina ih je odgovorila kako ce smanjiti ulaganja. U Madarsku ce 57% poduzeca uložiti još više - ali svaki 11 upitani je odgovorio da ni u Madarskoj više nema toliko prostora za ulaganja. Hrvatska se i tu drži sredine: 43,7% upitanih želi u tu zemlju ulagati i više nego do sada i tek 3,8% namjerava smanjiti ulaganja. A to je rezultat ocito cak i veceg povjerenja managera u Njemackoj u Hrvatsku nego što ona - prema ovom ispitivanju možda zaslužuje.
Jer pod povecalo su strucnjaci uzeli sve uvijete kojima se može mjeriti, isplati li se u neku zemlju ulagati i otvarati pogone: kako stoji sa infrastrukturom? Ima li dovoljno kupaca za proizvod i da li je uopce poznat? Kolika je konkurencija? Kako stoji sa strucnom radnom snagom? Sirovinama? Mašinama i rezervnim dijelovima? I tek onda dolazi pitanja o subvencijama, sindikatima ali i opcim, strateškim razlikama: koliko se uopce izdvaja za znanost i istraživanje, koliko je razvijen potrošacki lanac, koliko se tamo mušterije cijene - i naravno, koliko je stabilan novac koji bi se tamo zaradio.
Iako je teško rezultat ovako složene analize uobliciti u nekakav broj ili naciniti tablicu, ovaj indeks je uobicajeni iskazatelj konkurentnosti neke zemlje ali i dobar argument, zašto je tamošnji dohodak takav kakav jest. Sa druge strane, zemlje koje ce 1. svibnja pristupiti Uniji vec su prošle proces - kojeg je i financijski pomogao Bruxelles - prilagodbe svojih ekonomija a iako je vec uložen golem novac Europskih poduzeca - drugim rijecima, prijenos tehnologije se vec dogodio, strucnjaci zapravo tek ocekuju pravi boom ulaganja nakon što doista padnu posljednje barijere izmedu njih i "stare" Europe. Hrvatska je zato iz dva razloga u nepovoljnijem položaju cak i ne racunajuci, koliko je za njega sama kriva - možda i objektivno, zbog rata ali i subjektivno, zbog svoje nedorecene gospodrske politike ali i na primjer korupcije - jer je prije desetak godina bila jedna od najperspektivnijih zemalja Istoka. Sada je doduše na celu zemalja "crvene" skupine - sa Bugarskom, Rusijom, Rumunjskom i Ukrajnom ali cak i neke od tih zemalja u nekim segmentima su je vec pretekle. Tek iznimno u nekim elementima može se pohvaliti i sa boljim rezultatima neke zemlje "zelene skupine", dakle onih koji pristupaju Uniji.
I dok je možda teško davati paušalnu ocjenu o ukupnom poslovnom okružju - investitori ionako mogu postupiti razlicito prema onom starom vicu o dva prodavaca cipela medu bosonogima u Africi; jedan može javiti centrali - od posla ništa, ovdje su svi bosi. Drugi pak može javiti - šaljite sve što imamo, ovdje su svi bosi. Stoga zanimljivo je prouciti gdje stoji Hrvatska kod konretnih problema. Na primjer, kod poglavlja gospodarskog okružja prvo su htjeli znati da li kupci u toj državi prije gledaju na cijenu bez obzira na kvalitet - i tu se Hrvatska drži tek sredine izmedu Rumunjske i Slovenije. Više na dnu ljestvice je po odgovorima o broju lokalnih isporucitelja i o kvaliteti robe ili usluga koji oni nude. Nije se proslavila ni po pitanju koliko dobavljaca ima i da li tek šacica tvrtki kontrolira citavo tržište, koliko su pak specijalizirani i po robi što nude i uslugama iako je dobila pozitivnu ocjenu na pitanje o suradnji sa isporuciteljima. Što se ekoloških propisa tice, Hrvatska je dobila istu ocjenu kao Rusija - ako se itko može time pohvaliti, ali onda opet dolaze bolna pitanja: da li sastavni i rezervni dijelovi za vaš pogon stižu od lokalnih isporucitelja ili se baš sve mora naruciti iz uvoza? Najbolje tu stoji Ceška, ali osobito ako je rijec o specijalnim mašinama, ni u Hrvatskoj koja je u tom pitanju izjednacena sa na primjer Slovenijom, nema drugog izbora nego krenuti u kupovinu u inozemstvo. Sve zemlje, dakle od Rusije pa do Madarske zapravo su podjednako ocjenjene, kako je sa obrazovanjem strucnjaka i na skali od 1 - nema obrazovanja za strucnjake kakve trebamo pa do 7 - lokalne institucije školuju strucnjake na medunarodnoj razini - ocjene su od 3,7 u Rumunjskoj pa do 5 u Ceškoj. Hrvatska je dobila 4,1.
Kada je rijec o pretpostavkama za sam proizvodni proces - dakle ukupnoj infrastrukturi, Hrvatska je zauzela 6. od ukupno 13 mjesta - što nije loš podatak obzirom da su iza nje i Estonija, Poljska i Letonija - zemlje koje ulaze u Uniju slijedece godine. No ona je i negativni rekoder u jednom pitanju: da li je željeznicki sustav nerazvijen i neucinkovit - jedinica - ili pripada medu najboljima na svijetu - za najbolju ocjenu. Tu je jedva jedvice navukla dvojku - 2,3 ali iako se dojam ukupne infrastrukture u Hrvatskoj ne ocjenjuje osobito povoljno, niz faktora je sasvim zadovoljavajuci za stranog ulagaca: telefonski prikljucak se dobiva bez problema, opskrba elektricnom energijom je razmjerno pouzdana a duhovito je i pitanje, hocete li se usuditi poštom poslati paket u vrijednosti 100 dolara - u Ukrajni ce tako nešto malo kome pasti na pamet. Mjeri se i koliko je cesta asfaltirano - u Sloveniji i Ceškoj ih nema koje nisu što je san za na primjer Estoniju - tamo je asfaltirano tek nešto više od petine prometnica.
I na kraju - kome prodati ono što se proizvede i tu svakako leži razlog zašto je u ovu analizu uvrštena i Rusija i Ukrajna. Jer prva sa 144 a druga sa gotovo 90 milijuna stanovnika zanimljive su svakom njemackom proizvodacu - bez obzira na prosjecan dohodak tamošnjeg stanovništva koji jedva da dostaje za takve izdatke. Ali u ovom poglavlju analize ispituju se drugi elementi samog tržišta: kako je strukturirano samo tržište od primarne pa do uslužnih djelatnosti. Tu je i pitanje koliko je samo tržište tih 13 zemalja uopce ispitano i predvidljivo - i opet, Hrvatska je tu sa ocjenom 3,3 tek na sredini izmedu "ograniceno i tek osnovno" i najbolje ocjene za marketing koji pociva na najboljim tehnikama i instrumentima. U slijedecem pitanju, koliko je uopce doticna zemlja orjentirana prema mušterijama Hrvatska bi možda mogla biti zadovoljna sa ocjenom 4 - da to nije medu najlošijim ocjenama od svih zemalja. Lošije je ocjenjena samo Rumunjska i - Ukrajna.
Njemacka je, sa gotovo 24 milijarde dolara, na celu ljestvice ulagaca a sa Nizozemskom, Amerikom i Francuskom cini cetverac koji drži polovinu investicija uopce. Slijede Austrija, Velika Britanija i Italija i iz tih osam zemalja onda vec stiže dvije trecine ukupnog novca. Novac pak odlazi najviše u Poljsku - 53 milijarde, upola manje odlazi u Cešku, slijedi Rusija sa 18 milijardi i 350 milijuna, Madarska sa 11 milijarde i 290 milijuna i na listi je tu vec Hrvatska sa 6 milijardi i 740 milijuna. Ako se to izmjeri po broju stanovnika Hrvatska je medu vodecima, nakon Ceške, Estonije i Slovenije.
Pogledajmo kako je to konkretno kod njemackih investitora: upitano je 728 njemackih poduzeca sa prometom preko 250 milijuna i cak njih 530 vec je ulagalo u Poljsku. U Hrvatsku ih je ulagalo 131 a zanimljivo je vidjeti odgovore na pitanje - u koju zemlju ce ulagati više a u koju manje nego do sada. Najneugodnija iskustva su njemacka poduzeca doživjela u Ukrajni - preko cetvrtina ih je odgovorila kako ce smanjiti ulaganja. U Madarsku ce 57% poduzeca uložiti još više - ali svaki 11 upitani je odgovorio da ni u Madarskoj više nema toliko prostora za ulaganja. Hrvatska se i tu drži sredine: 43,7% upitanih želi u tu zemlju ulagati i više nego do sada i tek 3,8% namjerava smanjiti ulaganja. A to je rezultat ocito cak i veceg povjerenja managera u Njemackoj u Hrvatsku nego što ona - prema ovom ispitivanju možda zaslužuje.
Jer pod povecalo su strucnjaci uzeli sve uvijete kojima se može mjeriti, isplati li se u neku zemlju ulagati i otvarati pogone: kako stoji sa infrastrukturom? Ima li dovoljno kupaca za proizvod i da li je uopce poznat? Kolika je konkurencija? Kako stoji sa strucnom radnom snagom? Sirovinama? Mašinama i rezervnim dijelovima? I tek onda dolazi pitanja o subvencijama, sindikatima ali i opcim, strateškim razlikama: koliko se uopce izdvaja za znanost i istraživanje, koliko je razvijen potrošacki lanac, koliko se tamo mušterije cijene - i naravno, koliko je stabilan novac koji bi se tamo zaradio.
Iako je teško rezultat ovako složene analize uobliciti u nekakav broj ili naciniti tablicu, ovaj indeks je uobicajeni iskazatelj konkurentnosti neke zemlje ali i dobar argument, zašto je tamošnji dohodak takav kakav jest. Sa druge strane, zemlje koje ce 1. svibnja pristupiti Uniji vec su prošle proces - kojeg je i financijski pomogao Bruxelles - prilagodbe svojih ekonomija a iako je vec uložen golem novac Europskih poduzeca - drugim rijecima, prijenos tehnologije se vec dogodio, strucnjaci zapravo tek ocekuju pravi boom ulaganja nakon što doista padnu posljednje barijere izmedu njih i "stare" Europe. Hrvatska je zato iz dva razloga u nepovoljnijem položaju cak i ne racunajuci, koliko je za njega sama kriva - možda i objektivno, zbog rata ali i subjektivno, zbog svoje nedorecene gospodrske politike ali i na primjer korupcije - jer je prije desetak godina bila jedna od najperspektivnijih zemalja Istoka. Sada je doduše na celu zemalja "crvene" skupine - sa Bugarskom, Rusijom, Rumunjskom i Ukrajnom ali cak i neke od tih zemalja u nekim segmentima su je vec pretekle. Tek iznimno u nekim elementima može se pohvaliti i sa boljim rezultatima neke zemlje "zelene skupine", dakle onih koji pristupaju Uniji.
I dok je možda teško davati paušalnu ocjenu o ukupnom poslovnom okružju - investitori ionako mogu postupiti razlicito prema onom starom vicu o dva prodavaca cipela medu bosonogima u Africi; jedan može javiti centrali - od posla ništa, ovdje su svi bosi. Drugi pak može javiti - šaljite sve što imamo, ovdje su svi bosi. Stoga zanimljivo je prouciti gdje stoji Hrvatska kod konretnih problema. Na primjer, kod poglavlja gospodarskog okružja prvo su htjeli znati da li kupci u toj državi prije gledaju na cijenu bez obzira na kvalitet - i tu se Hrvatska drži tek sredine izmedu Rumunjske i Slovenije. Više na dnu ljestvice je po odgovorima o broju lokalnih isporucitelja i o kvaliteti robe ili usluga koji oni nude. Nije se proslavila ni po pitanju koliko dobavljaca ima i da li tek šacica tvrtki kontrolira citavo tržište, koliko su pak specijalizirani i po robi što nude i uslugama iako je dobila pozitivnu ocjenu na pitanje o suradnji sa isporuciteljima. Što se ekoloških propisa tice, Hrvatska je dobila istu ocjenu kao Rusija - ako se itko može time pohvaliti, ali onda opet dolaze bolna pitanja: da li sastavni i rezervni dijelovi za vaš pogon stižu od lokalnih isporucitelja ili se baš sve mora naruciti iz uvoza? Najbolje tu stoji Ceška, ali osobito ako je rijec o specijalnim mašinama, ni u Hrvatskoj koja je u tom pitanju izjednacena sa na primjer Slovenijom, nema drugog izbora nego krenuti u kupovinu u inozemstvo. Sve zemlje, dakle od Rusije pa do Madarske zapravo su podjednako ocjenjene, kako je sa obrazovanjem strucnjaka i na skali od 1 - nema obrazovanja za strucnjake kakve trebamo pa do 7 - lokalne institucije školuju strucnjake na medunarodnoj razini - ocjene su od 3,7 u Rumunjskoj pa do 5 u Ceškoj. Hrvatska je dobila 4,1.
Kada je rijec o pretpostavkama za sam proizvodni proces - dakle ukupnoj infrastrukturi, Hrvatska je zauzela 6. od ukupno 13 mjesta - što nije loš podatak obzirom da su iza nje i Estonija, Poljska i Letonija - zemlje koje ulaze u Uniju slijedece godine. No ona je i negativni rekoder u jednom pitanju: da li je željeznicki sustav nerazvijen i neucinkovit - jedinica - ili pripada medu najboljima na svijetu - za najbolju ocjenu. Tu je jedva jedvice navukla dvojku - 2,3 ali iako se dojam ukupne infrastrukture u Hrvatskoj ne ocjenjuje osobito povoljno, niz faktora je sasvim zadovoljavajuci za stranog ulagaca: telefonski prikljucak se dobiva bez problema, opskrba elektricnom energijom je razmjerno pouzdana a duhovito je i pitanje, hocete li se usuditi poštom poslati paket u vrijednosti 100 dolara - u Ukrajni ce tako nešto malo kome pasti na pamet. Mjeri se i koliko je cesta asfaltirano - u Sloveniji i Ceškoj ih nema koje nisu što je san za na primjer Estoniju - tamo je asfaltirano tek nešto više od petine prometnica.
I na kraju - kome prodati ono što se proizvede i tu svakako leži razlog zašto je u ovu analizu uvrštena i Rusija i Ukrajna. Jer prva sa 144 a druga sa gotovo 90 milijuna stanovnika zanimljive su svakom njemackom proizvodacu - bez obzira na prosjecan dohodak tamošnjeg stanovništva koji jedva da dostaje za takve izdatke. Ali u ovom poglavlju analize ispituju se drugi elementi samog tržišta: kako je strukturirano samo tržište od primarne pa do uslužnih djelatnosti. Tu je i pitanje koliko je samo tržište tih 13 zemalja uopce ispitano i predvidljivo - i opet, Hrvatska je tu sa ocjenom 3,3 tek na sredini izmedu "ograniceno i tek osnovno" i najbolje ocjene za marketing koji pociva na najboljim tehnikama i instrumentima. U slijedecem pitanju, koliko je uopce doticna zemlja orjentirana prema mušterijama Hrvatska bi možda mogla biti zadovoljna sa ocjenom 4 - da to nije medu najlošijim ocjenama od svih zemalja. Lošije je ocjenjena samo Rumunjska i - Ukrajna.
Oglas