1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Koliko je komunizma u današnjoj njemačkoj stranci Ljevici?

4. ožujka 2020

Kandidat Ljevice Bodo Ramelow izabran je za predsjednika vlade Tiringije glasovima Ljevice, SPD-a i Zelenih. U trećem krugu glasovanja kandidat AfD-a Björn Höcke je odustao.

https://p.dw.com/p/3Ys9L
Novi i stari predsjednik vlade Tiringije Bodo Ramelow
Novi i stari predsjednik vlade Tiringije Bodo RamelowFoto: AFP/J. Schlueter

Bodo Ramelow je dobio 42 glasa, koliko imaju stranke Ljevice, SPD-a i Zelenih.

Time je okončana kriza koja je dovela i do ostavke predsjednice CDU-a na saveznoj razini Annegret Kramp-Karrenbauer. Naime, CDU odbacuje koaliranje i s Ljevicom i s desno-populističkom Alternativom za Njemačku (AfD).

"Kršćansko-demokratska unija Njemačke odbacuje koaliciju i slične oblike suradnje kako sa Strankom ljevice tako i s Alternativom za Njemačku." Tako je CDU odlučio na svom saveznom kongresu 2018. u Hamburgu. Odbijanje suradnje s Ljevicom obrazlaže stajalištem da je Ljevica nasljednica Socijalističke jedinstvene stranke Njemačke iz bivšeg DDR-a i time suodgovorna za zločine komunističke diktature u bivšem DDR-u do 1989. godine.

S takvom argumentacijom se ne slaže Werner Patzelt, i sam član CDU-a, koji je od 1992. do 2019. vodio Institut za politologiju na Tehničkom sveučilištu u Dresdenu. On smatra da se stranka Ljevica svojim političkim prioritetima i ciljevima "stvarno integrirala" u politički sustav Savezne Republike Njemačke. U razgovoru za DW on hvali i njihov doprinos njemačkom ujedinjenju.

Kao osobito uvjerljiv primjer promjene kursa Ljevice Patzelt navodi gospodarsku politiku. Kaže da Ljevica danas ne zahtijeva društveno vlasništvo nego da gospodarstvo bude "u službi ljudima".

Ramelow nije prihvatio čestitku Björna Höckea iz AfD-a
Ramelow nije prihvatio čestitku Björna Höckea iz AfD-a Foto: Reuters/H. Hanschke

1990: PDS umjesto SED-a

Svoj zaokret od diktature, u kojoj je Socijalistička jedinstvena stranka Njemačke (SED) bila svemoćna do pada Berlinskog zida, ta je stranka pokrenula na izvanrednom stranačkom kongresu krajem 1989. Preostali članovi nisu htjeli bježati od odgovornosti, nego su "raskinuli sa staljinizmom i okrenuli se ozbiljnom novom početku", rečeno je tada. Razumljivo je da su mnogi u tom trenutku sumnjali u vjerodostojnost te najave.

Ipak, stranka koja se 1990. preimenovala u Partiju demokratskog socijalizma (PDS) brzo je postala uspješna na istoku zemlje. Već osam godina nakon ponovnog ujedinjenja postala je koalicijski partner SPD-a u pokrajini Mecklenburg i Zapadna Pomeranija. Još više prijepora izazvala je koalicija SPD-a i PDS-a 2002. u Berlinu, gradu koji je nekad bio podijeljen zidom.

Pogled nazad i naprijed

U preambuli koalicijskog ugovora bivša državna stranka DDR-a prihvaća svoju odgovornost. "Distanciranje PDS-a od nezakonitosti SED-a i gradnje Zida bili su važni koraci u suočavanju sa zlokobnom poviješću SED-a. Bili su to važni koraci u procesu nužne obnove PDS-a."

Znajući za ono iz prošlosti što ih dijeli obje vladajuće stranke naglašavaju "da prošlost ne smije trajno vladati budućnošću". Ali, to može uspjeti samo "ako se ništa ne bude potiskivalo i skrivalo".

Werner Patzelt
Werner PatzeltFoto: Imago Images/M. Stein

Kritičari, ne samo unutar CDU-a, ipak današnju Ljevicu smatraju i dalje opasnom. Uporište im daje i Ustanova za zaštitu ustavnog poretka. U aktualnom izvještaju se sedam struja unutar stranke označava kao "ekstremistička". Među ostalim "Marksistički forum", "Komunistička platforma", čija vodeća osoba je bila Sahra Wagenknecht, koja je kasnije postala predsjednica Zastupničkog kluba Ljevice u Bundestagu. Unatoč tomu, politolog Patzelt smatra suvišnim da Ustanova za zaštitu ustavnog poretka prati Ljevicu.

Istočni CDU je bio stup DDR-ovog režima

Patzelt baca diferenciran pogled i na povijest istočnog CDU-a koji se 1990. ujedinio sa zapadnim. U DDR-u su Kršćanski demokrati bili takozvana blokovska stranka, koja je bila vjerna komunističkom režimu. Patzelt, međutim, ukazuje da je ona djelomice nasilno ugurana u sustav. S vremenom su joj se pridružili i neki oportunisti koji su djelovali kao "voljni pomagači" vodeće stranke - a to je bio SED.

U 2020. godini Patzelt savjetuje CDU-u da se ne ograničava od drugih stranaka "paušalnim sudovima". Umjesto toga on preporučuje "programe i ciljeve drugig stranaka prosuđivati u svjetlu onoga" što sam CDU želi.

Deset od 69 zastupnika Ljevice u Bundestagu bilo u SED-u

Mladi ljudi koji danas zastupaju Ljevicu nemaju ništa s bezakonjem DDR-a. Tako je i u tirinškom pokrajinskom parlamentu u Erfurtu. Od 29 zastupnika dvije trećine su rođene između 1972. i 1993. Kad se DDR urušio oni su još bili učenici, u dječjem vrtiću ili se nisu bili ni rodili. Od ostalih samo su dva imala 1980-ih istaknute funkcije u SED-u.

Dietmar Bartsch
"Skoro socijaldemokrat" Dietmar Bartsch, predsjednik Zastupničkog kluba Ljevice u BundestaguFoto: picture-alliance/dpa/K. Nietfeld

I u Zastupničkom klubu Ljevice u Bundestagu udio DDR-ovaca je razmjerno malen. Gotovo dvije trećine zastupnika su za zapada Njemačke. Od 69 zastupnika deset ih je bilo u SED-u, među ostalima šef Zastupničkog kluba Gregor Gysi i njegov nasljednik Dietmar Bartsch. Obojicu i izvan njihove stranke smatraju gotovo socijaldemokratima. U ljevici je, istina, i nekoliko zapadnih komunista, ali njih ima i među Zelenima. Najpoznatiji primjer je pokrajinski premijer Baden-Württemberga Winfried Kretschmann.

Najviše osoba s DDR-ovoskm prošlošću je zacijelo u članstvu Ljevice. Gotovo polovica članova je starija od 60 godina, dok na 35-godišnjake otpada samo četvrtina. Vidljiva je i razlika između stanja u gradovima i u provinciji. U urbanim sredinama ta stranka nema problema s podmlatkom, ali u slabo naseljenim područjima ljudi su se već odavno okrenuli desno-populističkoj Alternativi za Njemačku (AfD). Onoj stranci s kojom CDU također odbija bilo kakvu suradnju.