Koliko seksa treba ženski nogomet?

Na ženski se nogomet gleda kao na napad na jednu od posljednjih muških utvrda. U stvari se nogomet dugo pokušavao ograditi od svega što je imalo ženski predznak, što je dovelo i do toga da Njemački nogometni savez između 1955. i 1970. čak zabranio ženski nogomet. Kad su žene konačno ponovno smjele zaigrati, teško da im je bilo tko poklanjao pažnju. Povremeno bi se udijelio poneki servis za kavu, koje je Njemački nogometni savez davao kao nagradu za osvajanje prvenstva.

Danas ženama priznaju da neke od njih uistinu dobro igraju, a da se i žene koje ga aktivno ne igraju, ponekad bolje razumiju u nogomet nego muškarci. U Njemačkoj postoje tek dvije žene koje na radiju smiju komentirati muške nogometne utakmice.

Sportske redakcije kao muške utvrde

92 posto zaposlenika u njemačkim sportskim redakcijama su muškarci, kaže Daniela Schaaf iz Visoke sportske škole u Kölnu. Tako se, tvrdi ona, po muškim mjerilima odlučuje kako će se o pojedinim sportskim događajima izvještavati. Stoga je za ženski nogomet izuzetno važno da u sportskim redakcijama bude što više žena. "Jer one igru vide iz jedne sasvim drugačije perspektive. Muškarci to stalno pokušavaju uspoređivati s muškim nogometom, čak i u komentarima. Dok se žene u svojim komentarima stvano koncentriraju na samu igru".

Tijekom prijenosa neke ženske utakmice novinari moraju u kratkom vremenu iznijeti puno više informacija, pogotovo ako se radi o radio prijenosu pri čemu riječi reportera moraju nadomjestiti sliku. Martina Knief, jedna od dviju njemačkih sportskih radio reporterki, objašnjava: "Kad tijekom muške utakmice kažem: 'Podolski ima loptu', onda znam da je u pravilu u tom trenutku lopta na lijevoj strani igrališta. Ali kad kažem: 'Kerstin Garefrekes ima loptu', onda ne zna baš svatko da se igra na desnoj strani terena. Moram puno više objašnjavati."

Igračica - nepoznato biće

Neke od igračica već su zapravo dobro poznate u Njemačkoj. Generaciju, koju su pogrdno vrijeđali riječima "lezbijske borbene mašine", polako zamjenjuju lijepe i samouvjerene igračice koje na igralište izlaze uređene kose i manikiranih noktiju. One nalaze mjesto i izvan nogometa, u zabavnim emisijama, povremeno se pojavljuju i kao modeli ili manekenke te nastupaju u reklamama.

Igračice Bundeslige slikale su se i u mokrim majicma za lipanjsko izdanje Playboya. Ovom se akcijom, kažu, htjelo napokon okončati s klišejima o muškobanjastim nogometašicama. No tu se postavalja novo pitanje: Upita za golišavim fotografijama ima prilično. Treba li ženski nogomet biti samo "sexy", ili još bolje: Koliko seksa treba ženski nogomet?

Nogometna reprezentativka Lira Bajramaj u svojm reklamnom spotu za Nike poručuje da žene "bolje pogađaju ukoliko izgledaju seksi". U reklami ju se može vidjeti na visokim petama i u kopačkama ("Moje omiljene cipele, pašu mi uz lak za nokte"), s ružem za usta i u akciji na nogometnom terenu. I druge nogometašice iz reprezentacije ističu svoju ženstvenu stranu, poput Kim Kulig ili Celie Okoyino da Mbabi. Time nogometašice postaju zanimljivije sponzorima.

I možda, ipak možda, ova zanimljiva mješavina ženstvenosti i sirovog nogometnog sporta probudi zanimanje i muških nogometnih purista. Čak i ako ovogodišnje Svjetsko žensko nogometno prvenstvo neće uživati takav interes i slavlje kao ono muško održano u Njemačkoj 2006. Ipak, svi računaju s većim interesom od onog pokazanog tijekom prethodnog prvenstva za žene. 16. lipnja je probnu utakmicu ženske njemačke i norveške reprezentacije gledalo 5,7 milijuna Nijemaca.

Autorica: Silke Wünsch/ sk

Odg. ur: A. Šubić