Koliko su entuzijastični mladi kršćani u Njemačkoj?

Prema rezultatima istraživanja koje je među mladima u Njemačkoj provela naftna kompanija Shell, vjera u Boga važna je za 27 posto osoba katoličke i 23 posto osoba evangeličke vjeroispovijesti. Britansko-nizozemski naftni gigant za ta je istraživanja 2010. godine angažirao nezavisne institute diljem Njemačke. U okviru studije ispitano je 2.500 mladih osoba kojima su postavljana pitanja o njihovim vjerskim i vrijednosnim predodžbama. Mnogi od njih sumnjaju u svoju vjeru – čak i oni koji su aktivni u Crkvi.

15-godišnja Jana Fleischhauer aktivno sudjeluje u radu svoje evangeličke zajednice. Na misama čita biblijske tekstove i vodi susrete djece i mladeži. No, u isti mah objašnjava: "Ja zapravo ne vjerujem u Boga. Važna mi je zajednica." Rado odlazi na mise ekumenske zajednice iz Taizéa koje se u njezinoj vjerskoj općini održavaju jednom mjesečno. Riječ je o misama s meditativnim pjesmama i napjevima te francuske zajednice. Osobito joj se sviđaju njezini godišnji ekumenski susreti: "Baš bih željela otići tamo."

Bitno je zajedništvo

Iskustvo zajedništva mnogi mladi povezuju s Crkvom, kaže Christine Uhlmann. Ona je referentica akademije Sinus u Berlinu koja se u jednom istraživanju provedenom u travnju ove godine bavila načinom razmišljanja i životnim stajalištima osoba u dobi od 14 do 17 godina. Mnogi od njih imali su pozitivna iskustva na nastavi vjeronauka za krizmu odnosno konfirmaciju. "Uvijek iznova ističu iskustvo zajednice", kaže Uhlmann.

Teologinja i zaposlenica akademije Sinus ukazuje na to da pitanje vjere zanima mnoge mlade ljude jer su oni u potrazi za smislom. Ipak, takozvani "eksperimentalistički hedonisti" (nekonformisti usmjereni na trendove, zabavu i život "sada i ovdje"), te "ekspeditivci" (osobe koje se jako oslanjaju na digitalnu tehnologiju, a važni su im lifestyle i uspjeh) smisao radije traže sami. "Njima je vjera zanimljiva ako je institucionalizirana u što manje mogućoj mjeri, dakle da je što manje povezana s Crkvom."

Bog – da. Crkva? Ne, hvala!

Ovo je nezgodno područje za ljude poput Dirka Tänzlera. On je predsjednik Saveza njemačke katoličke mladeži (BDKJ). Savez je jedna od institucija koje su od akademije Sinus naručile istraživanje načina razmišljanja i životnih stavova mladih. Tänzleru je drago da vjera i transcendencija još uvijek zanimaju mlade ljude. Međutim, ipak smatra da Crkva do mladih više ne dopire: "Tradicionalne načine prenošenja crkvenog nauka treba doraditi. Vidimo da je Crkva kao institucija dosegla određenu granicu." Otvoreno priznaje da je konzervativni imidž Crkve velika prepreka u radu s mladima, osobito kad je riječ o ljudima koji joj nisu tako bliski: "U takvim slučajevima izgledi su nam loši. Tu moramo nešto promijeniti."

"Ja sam… nešto."

Jedan od rezultata studije akademije Sinus jest to da mlade zanimaju samo određeni projekti vezani za Crkvu. To je bio slučaj i kod 17-godišnjeg Jochena Lammersa i 21-godišnje Ines Händel. Oni, naime, pjevaju u crkvenom zboru koji cijelu godinu priprema nastup s repertoarom aktualnih hitova. Ines se osobito sviđa to što mladi sve organiziraju sami. "I za kraj onda predobar koncert! Ma, odlično", kaže ova studentica. Ines je katolkinja, ali to za ovaj projekt koji inače organizira evangelička zajednica nije ni bitno. Još uvijek nije sasvim sigurna vjeruje li u Boga. "S Katoličkom crkvom nisam baš na 'ti', a bogme ni s Evangeličkom. Ja sam… nešto", rekla je Ines prasnuvši u smijeh.

Jochen Lammers u zboru pjeva tri godine. On vjeruje "u Boga koji sve štiti". Aktivan je kao animator na dječjim misama, a voli i otići u crkvu nedjeljom. Među tinejdžerima je više-manje iznimka. Slična iskustva ima i 15-godišnja Jana. Kaže da njezini školski kolege ponekad zbunjeno reagiraju kad saznaju za njezin angažman u Crkvi: "Kako to misliš da si već krizmana? Pa što još onda radiš u Crkvi?" Jana živi u Hannoveru, a tamo angažman u Crkvi nije toliko neuobičajen kao na istoku Njemačke. Tamošnjoj mladeži religija gotovo uopće nije bitna.