Koliko su (ne)ovisni njemački parlamentarci?

Članak 38. njemačkog ustava, među ostalim, kaže da zastupnici predstavljaju narod te da nisu vezani za nikakve upute nego odlučuju samo po svojoj savjesti. No ipak većina njih glasuje kako to stranka odredi. Time se pokoravaju takozvanom stranačkom pritisku, koji ni u jednom zakonu nije definiran, jer bi bio protuustavan.

Parlamentarne debate se smatraju utjelovljenjem spomenutog prava o slobodi vlastitog mišljenja bez ikakvih pritisaka. Tako se zastupnici o pojedinim pitanjima, kao što je abortus, mogu izjasniti po vlastitom nahođenju. No danas je to sve više iznimka. U pravilu stranačka disciplina diktira mišljenje. Ustavni stručnjak i nekadašnji ministar obrane Rupert Scholz (CDU) je svojevremeno to objasnio: „Ne postoje stranački pritisci, jer bi oni bili protuustavni. Ali postoji jedna vrsta stranačke discipline u smislu preporuka većine stranačkog vodstva – koje se prenose pojedinim zastupnicima.“

Neposlušni mogu biti „politički ubijeni“

Sam ustav strankama daje posebnu ulogu kada u članku 21. kaže da „stranke sudjeluju u stvaranju političke volje naroda“. I sami zastupnici svoj izbor u parlament mogu zahvaliti svojoj stranci koja je u narodu za njih vrbovala. Čista savjest i sloboda mandata tako za mnoge ostaju samo ideali. Ako se netko ipak usudi glasati protiv stranke onda mora računati s posljedicama kao što tvrdi politolog, Jürgen Falter: „Stranačka frakcija tu ima mnoge mogućnosti. Posrnuli mogu biti žrtve mobinga u pravom smislu riječi. Može ih se izbaciti iz odbora ili drugih važnih službi, koje se dijele unutar frakcije. No najgora kazna za neposluh je da ih se na sljedećim izborima ne postavi na listu, što bi indirektno značilo kraj njihove političke karijere.“

Te mjere pokazuju snagu stranačkog vodstva, pogotovo kod vladajućih stranaka. Vlade su samo tada stabilne kada se mogu osloniti na podršku „svojih“ zastupnika. Ali, čak i na izborima za kancelara se često nađu zastupnici koji 'iskaču iz reda' dok s druge strane vladajući dobivaju pojedine glasove iz oporbe.

Kod javnih glasovanja, gdje se može imenom ustanoviti tko je za što glasovao, ostaje sukob između stranačke poslušnosti i slobode mandata. Povećana transparentnost povećava i pritisak na slobodu savjesti zastupnika. Na drugoj strani više-manje povećana transparentnost imovinskih kartica zastupnika potiče slobodu savjesti, koja ne bi trebala imati svoju cijenu.

Autor: Jochen Vock/ M.Jeličič

Odg. urednik: Anto Janković