Kome je žao štakora nakljukanih kemikalijama?

Sigurna sam: da su u Laboratoriju za farmakologiju i toksikologiju (LPT) kod Hamburga umjesto pasa, mačaka i majmuna mučeni štakori, miševi i ribe, nitko od mene ne bi naručio ovaj tekst. Ali tajne snimke krvavih pasa u kavezima ili unezvijereni majmuni kojima je fiksiran vrat, smješteni u tijesnim kavezima, izgleda ne ostavljaju novinare ravnodušnima. O tome moramo izvijestiti. Dakle, najprije sam pregledala materijal i rasplakala se. Istovremeno sam bila ljuta. I to ne samo na one koji u laboratoriju ne mare za minimalne standarde u ophođenju sa životinjama. Već i na one koji se zgražaju nad sudbinom tih životinja, a onda u kantini naruče pečene kobasice.

Tko to ovdje pati?

A patnja goveda, svinja ili peradi u industrijskim pogonima za uzgoj i proizvodnju mesa jedva da je drukčija od patnje u laboratoriju. Izgleda da zgražavanje nad mučenjem životinja ovisi od tome koje životinje muče. 2017. je eksperimentima bilo izloženo milijun i pol štakora i miševa. Ti podaci se mogu pronaći na internetskoj stranici Saveznog ministarstva za hranu i poljoprivredu. Mali glodavci, dakle, čine većinu životinja izloženih eksperimentima. No zanima li to uopće ikoga?  U ljudskoj povijesti su pas i mačka unaprijeđeni u članove obitelji, a krave i svinje se nisu izdigle iznad sudbine četveronožne šnicle. A sudbina štakora i miševa je – laboratorij. Mi razlikujemo ljupke, ukusne i korisne životinje. To se zove specizam – diskriminacija vrsta.

Johann Ach, šef Centra za bioetiku Sveučilišta Münster, ima isti dojam kao i ja: da nekim vrstama životinja općenito poklanjamo više suosjećanja: „Naravno, to nikako nije opravdano, jer se u svim slučajevima radi o kreaturama sposobnim da osjete bol i patnju", kaže Ach.

Homo sapiens first!

On se kao filozof i bioetičar bavi temeljnim pitanjem: smijemo li koristiti životinje za naše potrebe? Koliko daleko pri tome smijemo ići? To bi trebalo biti precizirano Zakonom o zaštiti životinja. U njemu je zapisano da nitko ne smije nanositi bol, patnju ili štetu životinjama bez razumnog razloga. Ostaje pitanje: što je „razumni razlog"?

To nitko ne može pojasniti do kraja. „Radi se o takozvanom neodređenom pravnom pojmu, koji se može i mora protumačiti“, kaže Ach. To znači da pravnici od slučaja do slučaja odlučuju što može biti opravdan razlog za nasilje nad životinjama. Ach smatra da je takva zakonska formulacija otvorila vrata tretiranju životinja koje nije spojivo s etičkim načelima: „Trenutno tumačenje 'razumnog razloga' ide prema tome da je skoro svaki ekonomski interes dovoljan kao opravdanje."

Zakon o zaštiti životinja pokazuje da je čovjek načelno iznad životinje, makar ona bila i umiljata. U krajnjem slučaju, životinja služi čovjeku: kao hrana ili objekt znanstvenog eksperimenta. Ach kaže da nas ovakav slijed misli vodi u etičku raspravu o životinjama.

Potpuno besmislena patnja?

Kada se radi o visokim ciljevima znanosti, istraživanjima mozga i krvotoka, kao i o razvoju lijekova, malo tko sumnja u nužnost eksperimenata na životinjama. A kada je nešto izuzetno važno, onda mogu nastradati i psi i majmuni. Radi se, na kraju krajeva, o čovjekovoj dobrobiti. Johann Ach zastupa jednakost interesa – ljudski i životinjski interesi morali bi se na isti način uzeti u obzir. Što to znači? „Prilikom svakog eksperimenta moramo provjeriti je li on motiviran diskriminacijom vrsta i to tako što se upitamo da li bismo isti eksperiment proveli na ljudima i smatrali ga opravdanim."

Za životinje su eksperimenti uvijek patnja, kaže veterinarka Gaby Neumann, koja je glasnogovornica udruženja „Liječnici protiv testiranja na životinjama". Unatoč svemu, eksperimenti na životinjama su dio znanstvenog rada. Čovjek je na prvom mjestu - Homo sapiens first. Inicijativa „Razumjeti eksperimente na životinjama" pokušava obrazložiti nužnost ovakvih testova.

Ljudi nisu miševi

Gaby Neumann ne misli tako. „Postoje brojne studije koje dokazuju da je prenošenje rezultata istraživanja sa životinja na čovjeka vrlo loše“, kaže ona navodeći kao primjer razne lijekove protiv Alzheimerove bolesti. Oni djeluju kod životinja, ali ne i kod ljudi. Čak je jedno sredstvo ubrzalo tijek bolesti. Udruženje „Liječnici protiv testiranja na životinjama" predlaže alternativne testove. Problem je, naravno, novac. U alternativne metode malo tko ulaže. Gaby Neumann smatra da ni oni koji smatraju kako je povlašteno mjesto čovjeka u Svemiru božanska privilegija i pravo nemaju razloga da podržavaju eksperimente u kojima se koriste životinje: „Ne razumijem zašto se drže metode koja je nastala u pretprošlom stoljeću?" Gaby Neumann je izgleda istinski zgrožena.