Kome pomažu mikrokrediti?

Za Sylviu Höhentinger se baš ne bi moglo reći da spada u kategoriju početnika na poduzetničkom planu: starija je od 30 godina, ne nalazi se u bezizlaznoj situaciju u kojoj joj je potrebna pomoć, a iza nje je već više od 15 godina poduzetničkog iskustva. Syliva je vlasnica jedne male kurirske tvrtke. No ona je prije svega pragmatična.

Izlaz - mikrokrediti

Kad je tijekom svojih kurirskih tura po gornjobavarskim selima primijetila da se u međuvremenu na gotovo svakoj kući nalaze solarne ćelije u jednom se trenutku zapitala: tko te ćelije zapravo drži čistima. Nakon što je shvatila da je za vlasnike kuća čišćenje solarnih ćelija zaista veliki problem, raspitala se što je sve potrebno da bi se osnovala tvrtka za čišćenje ovih modernih uređaja. Stroj za čišćenje stajao je 2.000 eura. No njezina banka joj je odbila posuditi taj novac jer nije bila zainteresirana za Sylivijinu poslovnu ideju, a u tom trenutku nije samo tako iz kućne blagajne mogla odvojiti potreban iznos. Tada se sjetila pojma "mikrokredit" i od jedne lokalne banke koja je ovu vrstu financijske usluge uvrstila u svoju ponudu, brzo i bez prevelike birokracije dobila traženi novac.

U Njemačkoj u povojima

Pojam mikrokredita u Njemačkoj je prilično nov. Potreba za tako malim iznosima u sektoru poduzetništva dosad uglavnom nije postojala. No nakon što su u sklopu reforme tržišta rada prije nekoliko godina vlasti i nezaposlene (pogotovo one dugotrajno nezaposlene) pokušale osokoliti na korak u samostalno poduzetništvo, pokazala se potreba za kreditima u malim iznosima. Jer za nekog tko je godinama bez zaposlenja i prima socijalnu pomoć je i 1.000 eura za pokretanje nekog sitnog posla, mnogo. Osobe na socijalnoj pomoći u pravilu nemaju pretjeranih izgleda kod banaka kad je riječ o financiranju poslovnih ideja. No, u međuvremenu je preko 60 banaka u Njemačkoj u svoju ponudu uvrstilo tzv. mikrokredite u iznosu od tri do 20 tisuća eura. Godišnje se u Njemačkoj odobri oko 5.000 mikrokredita što je u međunarodnoj usporedbi malo. Jörg Schoolmann iz Njemačkog instituta za mikrokredite procjenjuje da trenutno u Njemačkoj postoji potreba za oko 50.000 ovakvih malih kredita.

Izlaz iz nezaposlenosti

U ostatku Europe potreba za malim kreditima je u naglom porastu. Posebice u zemljama u kojima vlada visoka nezaposlenost poput Španjolske u kojoj je već 75.000 građana iskoristilo mogućnost kreditiranja ulaska u poduzetničke vode. No koncept mikrokredita, koji potječe od Muhameda Junusa iz Bangladeša koji je za svoju ideju nagrađen i Nobelovom nagradom, mnoge je uvalio u još veće financijske nevolje. Mikrokrediti se temelje na principu visokih kamata i u pravilu su vrlo skupi. U nekim europskim zemljama s liberalnijim tržištem, poput Velike Britanije ili Češke, troškovi mikrokredita za korisnike su ogromni, od 30 do 60 posto. To je u Velikoj Britaniji dovelo do toga da se mikrokrediti gotovo više ne koriste. U Njemačkoj su troškovi od 10 posto relativno niski i održavaju se zahvaljujući državnim subvencijama. No stručnjaci dvoje u održivost ovog koncepta na slobodnom tržištu. U međuvremenu se ide u tom smjeru da se početnički poduzetnički (start up) projekti financiraju samo u onim branšama koje nemaju visoke početničke troškove. To je povoljno za one koji se žele osamostaliti recimo u savjetničkom sektoru, komu osim uredskog prostora i komunikacijskog priključka ne treba više za poslovanje. No zato su oni koji se žele osamostaliti u proizvodnom sektoru koji od početka iziskuje visoka (i za banku rizična) ulaganja, sve više i više okrenuti redovitom bankarskom tržištu.

Pomoć samo za male

No klasični put do poduzetničkog kredita je dug, mukotrpan i na kraju potpuno neizvjestan. Poduzetnik i njegova ideja često ovise o dobroj volji malog činovnika za šalterom lokalne štedionice. No upravo su te njemačke štedionice (Sparkasse) koje su u pravilu državne i kojima je jedna od glavnih zadaća kreditiranje poduzetništva, vrlo rigorozne kad je u pitanju dodjela kredita. Na to su se gospodarske udruge već učestalo žalile, pogotovo u posljednje vrijeme kada štedionice od države novac dobivaju gotovo besplatno. No poduzetnici kojima je potreban malo veći početni kapital će i dalje biti ovisni o klasičnom načinu financiranja. Mikrokrediti i dalje ostaju poslovna niša za male i specifične projekte. Za Sylviu Höhentingers je epizoda s mikrokreditom u svakom slučaju jedna priča sa sretnim ishodom. Njezina tvrtka za čišćenje solarnih ćelija u međuvremenu donosi više novca od kurirske tvrtke. Poduzetnica bi u svakom slučaju ponovno posegla za ovom alternativom klasičnom bankarstvu jer se "nigdje tako brzo i nekomplicirano" ne može doći do kapitala.