Kome treba spor sa Slovenijom?

Uopće, može se postaviti pitanje – kome će postati bolje ako se na nekom potoku izgradi ili ne izgradi nekakav nasip.

Gospodarstvu sigurno ne – Slovenija je jedan od pet najvažnijih trgovinskih partnera Hrvatske i ukupan promet s tom zemljomnegdje je oko 2 milijarde eura. Tim više što takve napetosti koje obično dolaze iz politike, doista utječu na neke važne gospodarske sporazume poput onoga o elektrani Krško.
Svjetsko energetsko vijeća sa svoga je nedavnog skupa u Parizu upozorilo da će se u idućih 40-tak godina potreba za energentima udvostručiti te u tom cilju svaka država mora voditi računa kako će si osigurati dostatne energente, ali i povezati u globalnu elektroenergentsku mrežu. Dok svijet zajednički planira energetsku budućnost, Hrvatska i Slovenija spore se oko nuklearne elektrane Krško.
Hrvatska je u studenome 2005. pred sudom u Washingtonu pokrenula arbitražni postupak protiv Slovenije zbog neisporučene struje iz nuklearke Krško u vrijednosti od 31,7 milijuna eura. Službena Ljubljana taj zahtjev drži neutemeljenim, a krajem kolovoza uzvratila je udarac najavom arbitraže jer Hrvatska nije, tvrde, na kvalitetan način osigurala prikupljanje novca za troškove razgradnje nuklearke.
Hrvatski ministar gospodarstva Branko Vukelić izvijestio je svoga slovenskog kolegu Vizjaka kako je Hrvatska u travnju otvorila poseban račun za razgradnju niskog i srednje radioaktivnog otpada te da je dosad uplaćeno 62,7 milijuna kuna. Pomoćnik ministra gospodarstva zadužen za energetiku dr. Željko Tomšić potvrdio je da je Vlada obvezala Hrvatsku elektroprivredu da kvartalno uplaćuje kako nove rate tako i zaostatke iz 2004. i 2005. godine, što je HEP ispoštovao : "Sve do trenutka kada se donese Zakon o Fondu o razgradnji, koji se planira negdje u jesen, i time će se i taj segment hrvatske priče razriješiti."
Dok se slučaj Krško, baš kao i granična sporenja na rijeci Muri povezuju sa skorim slovenskim lokalnim izborima, stručnjaci s Energetskog instituta Hrvoje Požar u Zagrebu podsjećaju da Slovenija zbog manjka energentskih prirodnih resursa, napose fosilnih goriva, ozbiljno razmišlja o gradnji novoga bloka u postojećoj nuklearki ili potpuno nove elektrane na nuklearni pogon. Iako Slovenci čitav posao planiraju napraviti bez Hrvata jer ocjenjuju da im je tržište kapitala dovoljno jako, inženjer Ivan Lacko, smatra kako je nerealno da države veličine Slovenije ili Hrvatske grade nuklearku samo za sebe: "U tom slučaju opet predstoji moguća suradnja Hrvatske i Slovenije u izgradnji nekakvog novog Krškog ili nekakve nove nuklearke. Ja mislim da slovenska strana zapravo zauzima startne pozicije za te buduće pregovore i za tu moguću suradnju. Mislim da je u tome ključ tog najnovijeg spora."

Koje su perspektive Hrvatske?

Hrvatska danas 17 posto svoje opskrbe energijom osigurava iz Krškog, 36 posto iz termoelektrana, a 47 posto iz hidroelektrana, dok su alternativni izvori sasvim marginalni. Primjerice, iz vjetroelektrana kod Šibenika i na Pagu Hrvatska će raspolagati sa 21 vjetroturbinom ukupne snage 16,8 MW. Sliijedom toga, proizlazi da će vrlo teško zadovoljiti vlastite potrebe za energijom koje rastu po stopi od četiri posto godišnje. Zbog toga se HEP upustio u gradnju novih elektrana ukupne snage 1150 megavata, ističe Josip Kujundžić: "Počeli smo već graditi hidroelektranu Lešće 42 MW, novi blok 100 MW na plin u TETO Zagreb. Očekujemo do konca godine donesemo odluku o gradnji 250 MW bloka na plin u Sisku i kruna cijelog projekta će biti gradnja TE Plomin na ugljen."
Vrijednost je toga posla oko 2 milijarde eura. No to nije sve, izjavio je Tomislav Pandža. HEP nastavlja i projekt povezivanja u europsku elektromrežu: "Planiramo izgradnju još jedne veze prema Mađarskoj, 400 KV voda Ernestinovo-Pečuh kao i izgradnju 400 KV podmorskog kabla između Konjskog i Villa Nove u Italiji. Na taj način hrvatski energetski sustav zaokružujemo kao jednu snažnu i sigurnu cjelinu i dio europskog elektroenergetskog sustava."
Hrvatska i Slovenija morat će što brže i na obostranu korist razriješiti energetska sporenja jer će zakasniti u trci u kojoj se svijet suočava s potrošnjom električne energije dvostruko većom od svih prognoza i očekivanja.