Francuski dnevni list "Liberation" u utorak je na naslovnici postavio pravo pitanje: „Trump – može li ga se zaustaviti?“ Možemo li mi Europljani zaustaviti egomana koji je od bivšeg biznismena i TV-zabavljača napredovao do predsjednika SAD-a? Bit će to jedna od najtežih zadaća koje je EU ikada imao. Jer taj čovjek koji zapanjujućom brzinom podriva temelje američke demokracije i u međuvremenu stvara zbrku u cijelom svijetu, on doista misli ozbiljno. Sve te umirujuće izjave kako će dužnost predsjednika već „istesati“ Donalda Trumpa, kako ništa neće biti kao što je bilo u predizbornoj kampanji, sad su – bezvrijedne.
Njemačka kao mogući glavni cilj
Donald Trump ist – recimo to jasno – opasnost za Europsku uniju i liberalne demokracije u Europi. On otvoreno simpatizira s autokratom Putinom. On podržava nacionalističke i populističke pokrete u državama EU-a. Zato i nije čudo kada mu se u tim krugovima divi, bez obzira radilo se o Wildersu u Nizozemskoj, Le Pen u Francuskoj, Stracheu u Austriji ili Grillu u Italiji. I još gore: američki predsjednik se zalaže za razbijanje Europske unije, pozdravlja izlazak Velike Britanije iz EU-a i ostatak Unije smatra konzorcijem koji vodi Njemačka.
U svojim zamršenim predodžbama o svijetu Trump EU, dakle Njemačku, smatra samo gospodarskim konkurentom kojeg treba poraziti. Njemačka je sa svojim visokim izvoznim suficitom i u smjeru SAD-a po tumačenju te zapanjujuće neotesane administracije centar zla. Američki trgovinski deficit Trump želi radikalno smanjiti nepromišljenim parolama poput "buy american, hire american". Uvest će nove poreze i carine, bez obzira jesu li oni gospodarski smisleni ili ne. I zato se Europska unija mora već danas pripremiti na trgovinski i gospodarski rat neviđenih razmjera.
Kad novi predsjednik sruši postojeći poredak svjetskog gospodarstva, onda Europa mora biti spremna na to i tražiti nove partnere u Aziji. Može se argumentirati kako bi Trump takvim radikalnim zaokretom u smjeru izolacionizma i državnog dirigiranja riskirao vjerodostojnost, a time i kreditni rejting SAD-a. Ali, jesu li njega do sada zaustavili racionalni argumenti?
Snažne Tuskove riječi, hoće li slijediti i djela?
Konačno, jedanaesti dan nakon preuzimanja vlasti u Washingtonu, javio se i predsjednik Europskog vijeća, Donald Tusk. Klasificirao je SAD kao prijetnju, slično kao i prijetnje od strane Rusije, Kine ili islamističkog terora. Tusk zahtijeva radikalne poteze s ciljem spašavanja i očuvanja EU-a. To zvuči bolno, ali je nažalost ispravno. Predugo se iz Bruxellesa nije ništa čulo o opasnim Trumpovim eskapadama.
Samo iz Berlina i Pariza se moglo čuti tihi, slabi protest. Poljska, Češka i Mađarska, u kojima su na vlasti više nacionalističke snage, nisu kritizirali privremenu zabranu ulaska migranata i izbjeglica iz sedam muslimanskih zemalja. Ali najkasnije kad se bude radilo o gospodarskom razvoju i blagostanju Europljani će, nadamo se, zbiti redove – jer ih Trumpova administracija ugrožava i u Europi.
Signal s Malte
Na neformalnom sastanku na vrhu na Malti u idući petak 28 zemalja članica ima priliku dati jasan odgovor na „trumpizam". Možemo li ga zaustaviti? Da, ali samo zajednički! Jednu premijerku se mora vjerojatno „izbaciti" iz te računice. Britanska šefica vlade May već se Trumpu bacila oko vrata – u nadi na posebni trgovinski sporazum s Amerikancima. Ali budući da i Velika Britanija u SAD izvozi više robe nego što je iz SAD-a uvozi, ni ona ne bi trebala gajiti pretjerano veliku nadu u neke prednosti. I u Velikoj Britaniji dominiraju nacionalisti i izolacionisti. Oni će zažaliti zbog toga kursa.
Ostaje jedna nada: Kongres SAD-a, a u slučaju nužde i sudovi, mogu usporiti Trumpov pobjednički pohod. A što je s milijunima ljudi koji su ga birali? Zašto su u Bijelu kuću „ubacili" čovjeka koji notorno izvrće činjenice, jednog hohštaplera? Na to još nema odgovora.