Težnja za neovisnošću bogate regije Katalonije je uzdrmala čitavu Španjolsku koja je na ovim izborima odgovorila novim i sve snažnijim nacionalizmom. Tko se slijepo i ilegalno želi odcijepiti kao što je to željela vlada Katalonije, njega će se oštro staviti u red. To je odgovor koji nude sve velike stranke, u međuvremenu i socijalisti.
Pod pritiskom novog španjolskog nacionalizma se i socijalistički premijer odlučno izrazio protiv neovisnosti Katalonije. Niti Pedro Sanchez si ne može priuštiti da ga se smatra „izdajicom" i „dušom bez domovine". Mnogim Španjolcima je odluka o izboru bila vođena pojmovima kao što su „jedinstvo nacije", „domovina" i „nacionalna veličina". Dakle crtanje granica prema unutra, a možda ubrzo i prema van.
Mržnjom i ubojstvima do „veličine"
Od te emocionalne rasprave je najviše koristi imao desničarski populistički Vox. Njihovo zazivanje borbe protiv separatizma, protiv prava žena, migracije, tolerancije i otvorenosti u društvu pogađa duboko ukorijenjene potrebe nekih Španjolaca, možda i nekih Španjolki. Čezne se povratku za dobrim starim, vjeruje se i stabilnim i sigurnim vremenima. Kad se pogleda u prošlost ispada da su diktator Franco i bezobzirni konkvistadori koji su osvojili Latinsku Ameriku bili ti koji su Španjolsku učinili „velikom" – i to pristaše Voxa misle sasvim ozbiljno.
Ta stranka još leži ispod 10%, ali taj desničarski mulj bi mogao rasti kao što se događa i u drugim europskim zemljama i jednom postati središnji politički pokret kao što je to u Poljskoj, Mađarskoj, Italiji ili Austriji. Trend već dugo postoji, ovi izbori su pokazali da se širi i Španjolskom. Izbori za Europski parlament koncem svibnja će pokazati kako je fenomen novog nacionalizma – iz raznih razloga – dostigao većinu zemalja EU-a u različitom intenzitetu.
Španjolska i nakon ovih izbora ostaje duboko podijeljena zemlja. Politička stabilnost nije na vidiku. Kršćanski demokrati od kojih se odcijepio posve desni Vox, također teže prema desnici i na taj način su izgubili dramatično puno glasova. Liberali su neodlučni, na ljevici nema većine koja bi mogla imenovati vladu, a da pritom u svoje redove ne pozove i separatističke regionalne stranke.
Duboka provalija u društvu
Nakon gospodarske krize i potresa koji je izazvala kriza u Kataloniji Španjolci zapravo trebaju jasno vodstvo koje bi provelo nužne reforme. Mirovinski sustav mora biti spašen od bankrota, hitno su potrebne investicije u obrazovanje i infrastrukturu, mora se zaustaviti odlazak mladih i sposobnih iz Španjolske. Istovremeno, mora se i smanjiti brdo španjolskih dugova. Sve te zadaće moraju stajati sve dok su političari u Madridu zaposleni sami sobom.
Doduše gospodarstvo još uvijek solidno raste, ali nezaposlenost je previsoka. Dugoročno, Španjolci tako neće doći na zelenu granu. Još uvijek golema većina Španjolaca stoji uz Europsku uniju i shvaća koliko je vrijedno članstvo u Uniji. Ali to se može promijeniti ako gospodarstvo opet padne u poteškoće i kad se opet bude moralo spašavati banke.
Ako Vox nakon „izdajica domovine" u domaćoj politici još treba novu sliku neprijatelja, „birokrati u Bruxellesu" se upravo nameću za tu ulogu. Desni populisti Njemačke, Francuske, Austrije i Italije upravo s takvom glupošću vode predizbornu borbu za Europski parlament i traže „više nacije". Španjolska možda već ubrzo više neće biti usamljeni otok zagovornika Europe.