Dok sam slušala vijest po polijetanju posljednjeg njemačkog aviona koji je evakuirao ljude iz Kabula, sjetila sam se priče koje mi je jedan njemački političar ispričao prije deset godina u jednom intervjuu: dok je bio u Afganistanu svratio je u jednu trgovinu tepisima. Oduševio se jednim tepihom za kojeg je trgovac tražio par stotina eura. Ali nije sa sobom imao dovoljno novaca pa je zamolio trgovca da mu ga ostavi po strani dok se ne vrati s traženim iznosom. Ali trgovac mu je odgovorio: "Uzmite tepih odmah i vratite se kad budete imali novac. Ja vam vjerujem." Naravno da se političar ubrzo vratio s novcem i da ga nije prevario.
Zašto i njemačka politika u Afganistanu nije bila takva? Bundeswehr je nepovratno otišao iz zemlje, ali je tamo ostalo na tisuće Afganistanaca u smrtnom strahu.
U vladinom priopćenju se ove srijede kancelarka osvrnula na žrtve koje su uložili njemački vojnici u borbi protiv terorizma i u izgradnji demokracije i slobodarskih struktura u Afganistanu. Kancelarka je hvalila njemačke vojnike i njihove uspjehe na Hindukušu.
Ali taj izuzetni rad Bundeswehra, raznih njemačkih ministara i brojnih njemačkih organizacija bi jednostavno bio nemoguć da nije bilo brojnih lokalnih afganistanskih pomagača. Jer naravno da jedva tko u njemačkoj vojsci zna dari ili paštu tako da su se i njihove zadaće u Afganistanu jedva mogle provesti bez prevoditelja. Njihova zadaća je često daleko prelazila granice prijevoda što je rečeno: oni su istovremeno bili posrednici među kulturama i nezamjenjivi pratioci u ophodnjama izvan baze. I u tamošnjim vojnim uporištima bi život i svakodnevica njemačkih vojnika izgledao sasvim drugačije bez rada brojnih domaćih pomoćnika i pomoćnica.
Izigrano povjerenje
Bez čitave mreže novinara, umjetnika i aktivista za ljudska prava i mnogih drugih koja se gradila preko 20 godina bi i svi napori stvoriti više demokracije i obrazovanja u Afganistanu već odavno propali pred nadiranjem talibana.
Svi ti ljudi su imali povjerenja u Njemačku i njemačke službenike - vjerovali su im i svojim i životima svojih obitelji. Jer svi su znali da su za radikalne islamiste oni izdajnici i da ih njihov rad za Nijemce vodi u životnu opasnost. Mnogi ti ljudi su još uvijek zaglavili u Afganistanu i mogu se tek nadati milosti talibana. A da će ta nada u mnogo slučajeva biti uzaludna, to najbolje znamo i mi na DW nakon što je već jedan rođak našeg kolege koji je već odavno u Njemačkoj, ubijen iz osvete.
U njenom priopćenju je kancelarka pokušala opravdati dramatičnu pogrešnu odluku njene vlade što nije ranije počela evakuacija ugroženih suradnika Nijemaca. "Po svršenom činu onda sve znati i točno predvidjeti je relativno lako." Zapravo se ova drama spremala već odavno. 23. lipnja je njemačka vlada propustila posljednju priliku odvesti na sigurno ljude koji su nam pomagali u Afganistanu. Ali vladajuća koalicija - zajedno s glasovima AfD-a je odbila zahtjev frakcije Zelenih za "velikodušni prihvat lokalnih pomoćnika u Afganistanu."
Sad je njemačka vlada u neugodnoj - i apsurdnoj situaciji da s jedne strane pregovara s talibanima o puštanju u inozemstvo tih ljudi i nakon potpunog povlačenja vojske iz Afganistana, ali da ih zapravo uopće ne priznaje kao legitimne vladare te zemlje. Tu se njemačkoj vladi može poželjeti samo mnogo uspjeha. Baš kao i njemački pomoćnici je sad i njemačka vlada ovisna o milosti talibana da spasi naše pomoćnike u Afganistanu, a time i ugled Njemačke kao pouzdanog partnera u svijetu.
Ovaj potpuni debakl u Afganistanu se ne može, kao mnogo toga drugog, nadoknaditi novčanom pomoći. Ne, taj neuspjeh se platio ljudskim životima koji su se lakomisleno stavili na kocku. Ništa ne može nadoknaditi tu štetu. Jedino što preostaje jest priznati greške i detaljno otkriti uzroke tog propusta. I na koncu, zamoliti za oproštenje sve žrtve i njihove obitelji - a i to još nismo čuli od kancelarke i njenih ministara.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu