1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Komentar: Njemačka vodeća kultura? Svakako!

1. svibnja 2017

Njemački ministar Thomas de Maizière se brine oko jedinstva u društvu i potiče novu raspravu o jednom starom i spornom pojmu – njemačkoj vodećoj kulturi. To uopće nije tako loša ideja, smatra Marcel Fürstenau.

https://p.dw.com/p/2cAdP
Bild am Sonntag Innenminister Thomas de Maiziere (Bild)
Foto: Bild/Foto: DW/M. Fürstenau

Na pojam vodeće kulture ili kulture vodilje ili vodećeg svjetonazora ili njemačkog identiteta, kako god glasio prijevod pojma Leitkultur, u Njemačkoj mnogi reagiraju izuzetno osjetljivo. I to prije svega kada ovaj pojam u raspravu uvedu konzervativci. Tada skeptici njuše uzdizanje njemačkog i mononokulture, a sve to na uštrb jedne šarene i raznolike Njemačke. Ovakvi refleksi su donekle i razumljivi ako se uzme u obzir činjenica da su pojam vodeće kulture populisti toliko često puta dosad zlorabili do krajnosti. Kada Alternativa za Njemačku (AfD) govori o vodećoj kulturi, tada joj je na prvom mjestu pokušaj ograničavanja od ostalih. I u njihovom programu stoji rečenica koja izražava želju za „vodećom njemačkom kulturom umjesto multi-kulturalizmom".

Ovakva vrsta podjele je ministru unutarnjih poslova Thomasu de Maizièreu (Kršćansko-demokratska unija CDU) strana. Njegova lista od deset točaka objavljena u tiražnom „Bildu am Sonntag" i koja definira njegovo viđenje „njemačke vodeće kulture" više ide u smjeru dijaloga između različitih kultura. Da se pritom ne mogu ignorirati vlastita iskustva i prošlost je po njemačkom ministru samo po sebi razumljivo. Zato i nije banalno kada de Maizière njemačke državljane opisuje kao „nasljednike naše prošlosti sa svim usponima i ponorima".

Kršćanski karakter Njemačke je povijesna činjenica

Kommentarfoto Marcel Fürstenau Hauptstadtstudio
Marcel FürstenauFoto: DW/S. Eichberg

No mnogi, bez obzira jesu li ovdje rođeni ili su se doselili, ne žele prihvatiti to nasljeđe. Kada de Maizière kao dio njemačkog identiteta opisuje i „poseban odnos prema pravu na postojanje Izraela" tada to ne radi zato da bi nekom u glavu utuvio grižu savjesti. Nego se jednostavno radi o odgovornom odnosu prema ovom, najtamnijem razdoblju njemačke povijesti.

63-godišnji kršćanski demokrat na sreću u svom popisu ne zaobilazi ni ambivalentnu ulogu kršćanstva. Ime Martina Luthera je simbol za crkveni raskol. I tu se radi o činjenici, a ne o vrednovanju. Unatoč tomu nije kontradikcija kada se vjera pohvalno opisuje kao vezivno tkivo, a ne klin raskola unutar društva. Pritom treba naglasiti da je poimanje vjere kod de Maizièrea trostruko: crkva, sinagoga, džamija.

No isto tako treba reći da je Njemačka i pola tisućljeća nakon reformacije i dalje zemlja „kršćanskog karaktera". To jasno i glasno reći ne znači obezvređivanje ostalih vjera. To je povijesna činjenica.

Bez traga pametovanju s visoka ili ograničenju

Ministar unutarnjih poslova je napisao mnogo toga o čemu valja razmisliti. To vrijedi i za ukazivanje na vrijednost obrazovanja, odgoja ili pravila međusobnog ophođenja. Ništa u tomu ne zvuči kao pametovanje ili ograničenje. To su samosvjesno iznesena očekivanja. Jedna od završnih rečenica glasi: „Snaga i unutarnja sigurnost vlastite kulture vodi ka toleranciji prema drugima". De Maizière se izrijekom obraća doseljenicima koji imaju izgleda za trajni ostanak u Njemačkoj. Što će se dogoditi ako oni ovu njemačku kulturu „ne upoznaju, niti je ne žele upoznati ili je čak svjesno odbace"? Tada će proces integracije zakazati.

Ove brige su opravdane, a time je opravdan i de Maizièreov istup u smjeru pojma vodeće njemačke kulture. Ovaj istup je u vremenima rastuće podjele u društvu čak i prijeko potreban. Neki će ovaj ministrov istup svrstati pod nazivnik izborne kampanje. I u tomu će biti u pravu. No što govori protiv toga da se političar koji odgovara za unutarnju sigurnosti Njemačke javi za riječ i to u godini u kojoj se održavaju važni parlamentarni izbori? Ništa. Naprotiv, iskazujući brigu za društveno jedinstvo on pokazuje da je dorastao svojoj odgovornosti. I svi su pozvani da se konstruktivno uključe u raspravu.