Posljednjih je tjedana sve nekako bilo mirno oko njemačkog ministra unutarnjih poslova iz redova CSU-a. Nakon burnog ljeta, tijekom kojeg se pod upitnikom našla i višedesetljetna tijesna suradnja dviju konzervativnih stranaca CDU i CSU, strasti su se osjetno smirile.
Ako je savezna kancelarka Angela Merkel pomislila da je najgore prošlo, onda se prevarila.
Jaz u društvu, jačanje AfD-a
Horst Seehofer sad je pitanje migracija označio „majkom svih problema". Najprije na jednoj internoj sjednici, a onda i javno.
I on nabraja sve ono što se dogodilo otkako je Merkel prije tri godine rekla „Uspjet ćemo", što je postao svojevrsni moto njezine relativno liberalne izbjegličke politike: u društvu je nastao jaz, a s populističkim AfD-om se etablirala jedna solidno jaka stranka desno od Unije. I sve više kod Nijemaca opada ugled etabliranih stranaka.
Kancelarka bez većine
Sve to kao posljedica izbjegličke politike? To je kompleksno pitanje i teško je na njega odgovoriti. Možda će se istini prići najbliže kad se kaže da je prihvat ugroženih iz cijelog svijeta u Europi bio povod za izbijanje mnogih, već odavno prisutnih unutarnjih konflikata: istok protiv zapada, liberalne protiv dirigiranih demokracija, uloge i značenje socijalne države, socijalna pitanja.
Ali sve jasnije postaje, a izgleda da je Seehofer upravo na to želio upozoriti, da kancelarka, bez obzira na sve to zaprepaštenje neredima i lovu na azilante protekli tjedan u Chemnitzu, više nema većinu za svoju izbjegličku i politiku azila, ni u Njemačkoj, ni u Europi.
Razjedinjeni konzervativci
Apropo Chemnitza: s nekoliko dana zakašnjenja uočava se da među konzervativcima nema suglasnosti ni oko ocjene onoga što se dogodilo u Chemnitzu.
Kancelarka govori o lovu na ljude, saski premijer (član CDU-a kao i Merkel) to poriče. I Horst Seehofer kaže kako itekako ima razumijevanja kad su ljudi bijesni zato što je (kako se sumnja) jedan azilant ubio jednog Nijemaca – što se dogodilo u Chemnitzu.
Kako spriječiti jaz u Europi?
Interno je Angela Merkel stalno naglašavala kako je razlog zbog kojeg je 2017. još jednom izašla na izbore bio strah od stvaranja jaza unutar društva, bojazan oko urušavanja Europske unije. Godinu dana kasnije postaje sve jasnije da nije napredovala niti koraka po tom pitanju.
Europa bira populiste (Italija), vraća se nacionalizmu (Velika Britanija i drugi), potkopava pravnu državu (Poljska). A u Njemačkoj se svi ti nezadovoljnici, radikali, mrzitelji demokracije i interni protivnici mogu složiti oko toga da je kriva – Merkel.
Povlačenje u Kanzleramt
Ono što Merkel još održava na vrhu je činjenica da erozija druge stranke pogađa gotovo više i od njezinog CDU-a, prije svih SPD i CSU u Bavarskoj. Koliko to još može tako ići? Već sad se stječe osjećaj da se Merkel povlači u Kanzleramt, to je opasan znak.
Deset je dana cijela Njemačka pratila što se događa u Chemnitzu, gledala bijesne građane, huškačke i nasilne desne radikale, otvorene simpatije prema nacističkim parolama. I jedan moćan protu-prosvjed u obliku rock-koncerta, s ljudima koje ne zabrinjava samo politika azila, već se brinu oko emotivnog stanje cijele zemlje, društva, budućnosti i demokracije. A Merkel? I ona će otići u Chemnitz, jednoga dana, u listopadu, točan termin još nije dogovoren.
U Kanzleramtu je sve usamljenija.