Konačno je opet vrijeme za hladno pivo!

Po zimi vrtne pivnice izgledaju tužno. Ali sad u svibnju konačno počinju otvarati svoja vrata. Povjesničari će objašnjavati kako takve pivnice i u Njemačkoj postoje tek dvijestotinjak godina, ali najkasnije nakon druge pive će se i oni prepustiti užitku bez pametovanja. Jer još u pradavno doba se u vrčevima nosilo pivo radnicima na polju kako bi onda predahnuli, najbolje u sjenci nekog stabla.

Pivska velesila Njemačka se može pohvaliti s preko 5.500 vrsta piva. Neki ostaju vjerni svom pivom čitavog života, a drugi rado "šaraju" po tolikom bogatstvu. Bilo pils, bilo žitno pivo, tamno ili svjetlo - svatko će ipak barem jednom rado probati nešto drugo.

Sa sunčanim danima dolazi i prilika "nabaciti" roštilj. I Nijemci dopuštaju mogućnost da tu prija i naš "gemišt" - oni mješavinu vina i mineralne zovu Weinschorle. Ali i među mladima od 19 do 24 godina je pivo uvjerljivo na prvom mjestu među alkoholnim pićima.

I što će se onda naručiti? Bio to Oktoberfest ili neka lokalna proslava, kod piva se ne može mnogo pogriješiti. Vozači će možda pokušati izdržati uz kolu ili mineralnu, ali mnogi će ipak u jednom trenutku popustiti - u nadi da će naći neki taksi koji će ih odvesti kući...

Naravno, pivo se ne može izbjeći niti uz dobru "tekmu". Na stadionima je u principu zabranjena svaka "tvrda" ambalaža jer je u prošlosti i prečesto neki projektil završio na igralištu - ili nešto još gore u žaru rasprave je li to bilo zaleđe. Ali ako je utakmica dobra, pivo prija i iz papirnate ili plastične čaše.

Preko zime, svjetlost na obzorju je onda Trinkhalle kako je zovu u Rurskoj oblasti, gore uz Rajnu najkasnije od Kölna je to Büdchen, u Berlinu je zovu Späti. To je kiosk gdje je pivo često tek nešto skuplje nego u trgovini, a od liberalizacije radnog vremena trgovina se tamo i duboko u noći još može pronaći hladno pivo i nekoga za razgovor. Doduše, ljepši spol je tamo signifikantno manje prisutan.

Kako je i u Dnevniku malog Perice njegov tata obavezno morao "kod Žnidaršića", tako su i diljem njemačke tu lokalne krčme "na uglu". Gastronomski su tek rijetko izlistane u turističkim vodičima, ali će se i tamo naći nešto za staviti "pod zub" između dvije pive. I ova krčma Willija Manglera u Berlinu je već odavno legenda...

Bavarska je ionako kolijevka Propisa o čistoći piva iz 1516. a ujedno je i dokaz da su vrtne pivnice mnogo starije: tko drugi nego mudri redovnici su već odavno čak uveli i "pivovode" koji su iz podruma vodili pivo u ugodnu sjenku samostanskih vrtova da se ne mora pješice po svaku kriglu. Mnoge drevne samostanske pivnice su ostale - čak i kad danas više nema redovnika.

I danas se mnogi mladi poduzetnici upuštaju u proizvodnju "svog" piva kao i Georg Schmidt sa svojom mini-pivovarom Braustil u Frankfurtu. To je sad velika moda, makar nikad nije bilo drugačije: ne tako davno je gotovo svako selo u Njemačkoj imalo svoju vlastitu pivnicu koju su vremenom "progutali" veliki koncerni.

Bilo to pivo pivnice osnovano u srednjem vijeku ili kreacija nekog mladića, servirano u čaši, krigli ili peharu - kako je tradicija za razne vrste piva - pravo ljeto može početi tek uz hladno pivo u ruci. Jer Nijemci su u tome ipak bili i ostali Nijemci...