Konferencije Culturelink i Eurocities u Zagrebu

„Dinamika komuniciranja – novi putovi i novi akteri“ bila je tema je konferencije mreže Culturelink na kojoj je sudjelovalo od 200 eminentnih stručnjaka s područja kulturnih politika, komunikologije i međunarodne kulturne suradnje. Ta je suradnička platforma osnovana 1989. godine i danas okuplja više od 1000 članova iz 105 zemalja, a za Hrvatsku je osobito važno što su osnivači mreže – UNESCO i Vijeće Europe – za sjedište odabrali Institut za međunarodne odnose u Zagrebu. Cilj skupa bilo je raspravljati o sadašnjem stanju i budućnosti komuniciranja i umrežavanja na globalnom planu, doznali smo od od Biserke Cvjetičanin iz IMO-a: «Ta tema je izabrana upravo stoga što su se posljednjih deset godina zbile velike promijene koje su donosili globalizacijski procesi, procesi integracije i dezintegracije. Sve te promjene naravno da su se izražavale i kroz mrežu Culturelink.»

Prva svjetska konferencija mreže održana je prije deset godina također u Zagrebu, a među sudionicima jučer završene druge konferencije, bili su mnogi ugledni stručnjaci sa svih strana svijeta poput Joosta Smiersa s Umjetničke škole u Utrechtu, Colin Mercer iz britanske organizacija Kulturni kapital ili Cees Hameling sa Škole za istraživanje komunikacija iz Amsterdama s kojega smo zamolili za komentar jedne od najvažnijih točaka zagrebačkoga zasjedanja. Središnja sesija konferencije bila je, naime, posvećena pitanjima kulturne raznolikosti, multikulturalizma i novih kulturnih identiteta i to ususret jesenskoj Generalnoj konferenciji UNESCO-a na kojoj bi se trebala prihvatiti Konvencija o zaštiti raznolikosti kulturnih sadržaja i umjetničkih izraza. «Ja pripadam među one koji imaju pomalo ciničan stav prema toj konvenciji. Daju se deklarativne izjave o kulturnoj raznolikosti, njezinoj zaštiti i promociji… No, to je ipak samo jedan komad međunarodnog zakona. Vlade imaju jednu predivnu tradiciju ispisivanja krasnih stvari, i zatim ne činjenja ničega da se one i provedu. Kada pogledate konvenciju sve je divno i krasno: transparentnost, suradnja, zaštita ljudskog dostojanstva, pa čak i fondove koji daju sredstva za sve to. No kada ste u ovom poslu gotovo 40 godina, često nailazite na slične inicijative. U prijedlogu te konvencije vidim jedino inspirativan dokument za sve one naklonjene kulturnoj raznolikosti, no smatram da taj instrument neće izazvati veliki napredak. Zanimljivo je da konvencija mora biti inkorporirana i u okvir međunarodnog trgovačkog zakona zbog odredbi o razmjeni intelektualnog vlasništva, a Svjetska trgovinska organizacija mnogo je moćnija od UNESCO-a. i ima ponešto drugačije prioritete…», ispričao nam je Nizozemac Cees Hamelink. Istovremeno s konferencijom Culturelinka, koja se odvijala u Muzeju Mimari, u Gliptoteci HAZU- a sastančili su predstavnici 30-ak gradova iz 16 zemalja. Radilo se o susretu mreže europskih gradova Eurocities, u čijem radu sudjeluje ukupno 100-njak gradova. Uz naglasak na kulturnoj politici i strategiji gradova bivšeg istočnog bloka, razmjenjivala su se iskustva koja bi trebala uroditi i nekim konkretnim zajedničkim projektima. O naglascima sastanka Andrea Zlatar iz zagrebačkog gradskog poglavarstva: «Razlike su dosta velike jer svaki grad ima svoju specifičnu situaciju. Čini se da je dalkeo najteže Sarajevu zbog razlike u načinu funkcioniranja gradske i kantonske vlasti. Ovlasti financiranja koje Grad Sarajevo ima u kulturi su relativno male, tamo je sve na razini ministarstva. Međutim što se tiče gradova poput Rige i Villnusa, tamo su brži pojedinačni projekti, ali se i ti gradovi muče s velikom transformacijom bivšeg socijalističkog sustava u jedan modreni europski način financiranja kulture. Problem je uvijek u tome što raditi s velikim institucijama, kako otvoriti tržište bez velikih opasnosti i šteta koje donosi komercijalizam i okretanje čistom tržištu», pojasnila je Zlatar te dodala da Zagreb za tim promjenama kaska u sasvim zadovoljavajućem ritmu, jer nešto sporija transformacija znači i lakše uočavanja i otklanjanje problema. Dodajmo da je zagrebački susret europskih gradova označio i početak konkretne suradnje Zagreba i Nottinghama na projektu Muzeja suvremene umjetnosti. Oba grada, naime, gotovo paralelno grade takve centre pa će kroz suradničku platformu razmijeniti iskustva, ali i inicirati stvaranje umjetničkih radova za funduse oba muzeja.