1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kud plovi EU brod?

14. rujna 2017

Bio je to optimističan govor. Šef Europske komisije vidi Europu u zamahu i predlaže sveobuhvatne reforme. Ali neke od njih mogle bi pasti u vodu zbog pojedinih zemalja članica, smatra Barbara Wesel.

https://p.dw.com/p/2jwZe
Straßburg Rede von Jean-Claude Juncker
Foto: Reuters/C. Hartmann

Retoričku snagu svog govora predsjednik Europske komisije preuzeo je iz žargona pomorske plovidbe: Europa ponovo ima vjetar u jedrima, treba podići sidro i razviti jedra za zajedničku budućnost. Tako glasi njegov apel. A pošto Junker rado pokazuje osjećaje, ukazao je i na svoje dugogodišnje, ponekad bolno iskustvo kao Europljanina po profesiji te apelira na jedinstvo i želi ponovno više integracije u Europskoj uniji.

Europa s jednom brzinom?

To se ne uklapa u Europu s dvije brzine kakvu planiraju Pariz i Berlin. Predsjednik Francuske Emmanuel Macron je prije svih želi od eurozone napraviti jezgru jače integrirane grupe članica. To je stara ideja europske avangarde. Šef Komisije, s druge strane, želi da sve članice Unije uvedu euro, pa i one koje ekonomski kaskaju. Njih bi trebalo, eto, uhvatiti pod ruku.

Međutim, kakve fatalne posljedice se mogu pojaviti kada se jedna slabija zemlja stisne u korzet eurodiscipline vidi se na primjeru Grčke. Junckerov plan bi, dakle, zbog većih europskih zemalja mogao pasti u vodu. Suprotno od dobro je ovdje dobro zamišljeno.

Europa iste brzine, kako su je zamislili osnivači EU-a, odavno se pokazala kao nepraktična. Zbog porasta broja zemalja članica to je često završavalo institucionalnim zastojem. Vlak je otišao, i to u drugom pravcu.

Maslinova grančica za istočnu Europu

Aktualnu krizu sa zemljama Višegradske skupine Jean-Claude Juncker elegantno je zaobišao. Druge zemlje istočne Europe otvoreno je pozvao da se više približe zoni Šengena i euru, pritom zaboravivši opomenuti Poljsku i Mađarsku zbog nedostatka vladavine prava.

Autorica komentara Barabara Wesel
Autorica komentara Barabara Wesel

To je politički mudro, ali on tako izbjegava sukob s neposlušnima u koji Europska komisija i vlade zemalja EU-a moraju ući. Jer svađa se ne uklapa u pozitivnu sliku europske budućnosti na kojoj Juncker radi. Do toga razračunavanja, međutim mora doći, taj prijepor se ne može stalno gurati pod tepih. A on sadrži veliki razorni potencijal.

Jasan stav prema Turskoj

Odbijanjem članstva Turske u EU-u šef Komisije izgovara ono što većina u Europi želi i misli. I za to pronalazi prave riječi. Traži puštanje uhićenih novinara i kraj besramnih uvreda upućenih na adresu europskih vlada.

Istovremeno, Juncker ne želi predsjedniku Erdoganu dati šansu da prekid pregovora pripiše Europskoj uniji. Ruka Europljana ostaje ispružena za demokrate u toj zemlji – to je poruka. I pregovori o članstvu ostaju tamo gdje jesu: na ledu. Prekid se ne spominje, štogod da se traži u njemačkoj predizbornoj kampanji. Većina zemalja EU-a zagovora za početak ovu diplomatsku liniju, iako su povrede vladavine prava u Turskoj iz ugla europskih vrijednosti nepodnošljive.

Zajedno na veliko putovanje

Bio je to govor po mjeri mnogih. On sadrži ponude na sve strane: zaštita investitora od Kine – za francuskog predsjednika Macrona; pohvale i podrška Italiji u izbjegličkoj krizi; pomoć za Afriku i paket mjera za jačanje sigurnosti EU-a. U to spada i neka vrsta europskog FBI-a, kao i spajanje predsjedničkih ureda u Europi.

Niz tih ideja mogao bi se izjaloviti zbog stava vlada zemalja članica. Ali temeljna ideja je ispravna: Brexit prisiljava Europu da se poveže i poveća svijest o svojim vrijednostima. Europska unija bi trebala iskoristiti povoljnu ekonomsku situaciju i svoj politički manevarski prostor i provesti potrebne reforme. Jer kao što svaki jedriličar zna: nakon dobrog vjetra u nekom trenutku uvijek zavlada bonaca.