Li Chengpeng, atraktivan i duhovit dobitnik nagrade Bob
7. svibnja 2013
Početkom 2013. godine o njemu nisu pisali samo kineski mediji. Prilikom predstavljanja zbirke eseja „To zna cijeli svijet“ autoru Liju Chengpengu su kineske vlasti takoreći „začepile usta“. Svojim čitateljima i obožavateljima se nije smio zahvaliti, a ni izmjeniti s njima koju riječ. Na kineskom mikroblogu, Sina Weibo, samo je suhoparno napisao: “Oni su svi ludi!“. Na slijedećem čitanju iz spomenute zbirke eseja Li Chengpeng je osvanuo u majci s natpisom: “I love you all“ („Sve vas volim“) a preko lica i usta je zavezao veliki crni povez. Tijekom potpisivanja knjige nije prozborio ni riječi. I mnogi njegovi istomišljenici i čitatelji u publici su sjedili također s povezom preko usta. Cijeli događaj je snimljen i objavljen na internetskoj stranici Youtube. Od tada je ova akcija postala simbolom borbe mladih Kineza za njihova prava i slobodu izražavanja mišljenja.
Na spomenutom mikroblogu, Sina Weibo, Li Chengpeng u međuvremenu već ima više od sedam milijuna sljedbenika. U studenom 2012. godine on je na Sveučilištu u Pekingu održao govor u kojem je naglasio kako „Kina zaboravlja govoriti i to već desetljećima“. U govoru održanom pred studentima, koji je ubrzo nakon toga također osvanuo na internetu, on je naglasio kako nema nikakvih političkih ambicija:“Jedino čemu stremim je da steknem pravo govora i pisanja.“ Njegov stil izražavanja uvijek je nekako opušten, čak i kada komentira cenzuru i uopće situaciju u Kini: “Uvijek kada vlasti objave kako naša zemlja proizvodi najviše knjiga i časopisa, ja si mislim da naša zemlja zapravo proizvodi najviše toaletnog papira.“
Novi oblik prosvjeda
Sa svojih četrdesetak godina Li Chengpeng ne pripada doduše redu najmlađih blogera u Kini, ali u svakom slučaju njegov rad pripada redu jedne nove prosvjedne kulture. Za razliku od nekada, danas kritičari režima u Kini više ne ističu sveopću lošu situaciju već ciljano pronalaze probleme i iznose ih u javnost. Ponekad je pri tome riječ o nekom korumpiranom gradonačelniku u provinciji ili pak o odgovornima u građevini – čija loša i nekvalitetna gradnja može prouzročiti smrt tisuća osoba. Primjer ovakve gradnje je slučaj kada se u svibnju 2008. godine u provinciji Sičuan dogodio potres u kojem je zbog loše gradnje zgrada život izgubili više od 100.000 osoba.
Ovu katastrofu doživio je i sam Li Chengpeng. Vidio je djecu koja su morala umrijeti jer ih nitko nije mogao izvući iz ruševina. Nikako nije mogao razumijeti kako je moguće na jednom području na kojem se potresi često događaju graditi kuće koje se ruše kao kule od karata pri najmanjem pomicanju tla. „Ono što me tada još više zbunilo je pitanje zašto žrtve 11.rujna 2011. godine imaju imena, dok su naša djeca bezimena“, napisao je četiri godine kasnije na svom blogu.
Li Chengpeng posjetio je i nakon potresa sa svojim sljedbenicima ovo područje. Ciljano je proučavao sadržaj građevinskog materijala od kojeg su sagrađene škole. Od mnogobrojnih škola samo se jedna naime uspjela oduprijeti potresu. Ovdje su naravno i svi preživjeli; kako učenici tako i učitelji. Ispostavili su da je to bila jedina zgrada na ovom području sagrađena prema pravilima i zakonima gradnje. Ovaj je slučaj iznio u javnost, o tome su pisali kineski mediji a on sam na ovu je temu napisao i esej pod naslovom: “Istina o čudotvornom preživljavanju učenika i učitelja u osnovnoj školi Longhan“.
Domoljublje ima različite strane
No, Li Chengpeng nije oduvijek bio ovakav protivnik režima. U svojim mladim godinama, kada je radio kao sportski komentator, kako sam kaže, bio je domoljub. Kritika vlasti za njega nije postojala. Mislio je kako sa Zapada dolazi sve najlošije – primjerice demokracija koja je prema njegovom tadašnjem mišljenju bila otrov za društvo. No, ovakav slijepi patriotizam je nestao nakon događaja u Sičuanu kada je shvatio kako domoljublje znači da se svoju zemlju i stanovnike mora i štititi, ako treba i po cijenu vlastitog života. „Ako ću na kraju života napisati svoju autobiografiju, sigurno ću početi s 2008. godinom. Prije toga sam bio idiot“, napisao je Li Chengpeng na svom blogu. Strast koju osjeća kao kritičar režima pišući neugodne istine iz kineske svakodnevice izuzetno je vidljiva i u njegovoj prvoj knjizi „Li Kele suprotstavlja se rušenju“. Riječ je o ljudima koji pružaju otpor rušenju svojih domova i prisilnoj selidbi.
2010. godine želio se u svom rodnom gradu Chengdu kao neovisni kandidat prijaviti za izbore za Narodnu skupštinu. Kandidirati se naime u Kini može svatko, no šanse imaju samo članovi Komunističke partije. Njegova kandidatura nije naišla na oduševljenje lokalnih vlasti, što nije osjetio samo on već i članovi njegove obitelji. Recimo, Lijev sin je izgubio tih dana sportsku stipendiju usprkos velikom talentu kojeg posjeduje za igranje tenisa. Kao što je pretpostavio, na izborima nije imao nikakve šanse. Iako je nakon izbora sam izjavio kako je „izgubio“, zapravo je iz svega izašao kao pobjednik – uspio se kandidirati na izborima što je izazvalo određene reakcije vlasti. Već to je bilo dovoljno.
Aktraktivni i duhoviti muškarac
Njegov osježavajući stil, hrabrost i uopće način na koji upućuje na situaciju u Kini, uvjerio je i članove žirija za dodjelu nagrade Bobs. Hu Yong, jedan od članova komisije, i sam bloger i novinar, posebno cijeni njegove (prosvjedne) akcije i duhovit način pisanja. Prema njegovom mišljenju, Li Chengping svojom inteligentnom igrom riječi posebno je omiljen kod mlade publike. „Osim toga, on je i atraktivan“, rekao je Hu Yong namigujući. Li Chengpeng, budući da je osvojio i ostale članove žirija, za svoj je blog www.blog.sina.com.cn, dobio nagradu Deutsche Wellea.