Libijska pustinja još uvijek krije bojne otrove

Ono što je u u godinama 2011. i 2012. pronađeno u libijskoj pustinji, doista je više nego stravično. Riječ je o 517 artiljerijskih granata, osam bombi težine 250 kilograma i 45 dijelova za rakete. Sve je ovo bilo napunjeno opasnim iperitom, poznatijim pod nazivom plikavac.

Ovo podmuklo kemijsko sredstvo prije svega napada kožu, ali i pluća i oči. Simptomi se pojavljuju tek nekoliko sati nakon prvog kontakta. Prvo se primjećuje crvenilo kože (slično onom kao kod opekotina od sunca) koje s vremenom postaje bolno i stvaraju se mjehuri. Tkivo kože je do te mjere ozlijeđeno i uništeno da je ozdravljenje zapravo gotovo nemoguće. Posljedica je prodiranje i drugih za organizam štetnih tvari u tijelo, zbog čega dolazi do dodatnih opasnih infekcija.

Gadaffi je godinama proizvodio kemijsko oružje

Plikavac pronađen u libijskoj pustinji zapravo više u ovoj zemlji nije ni smio postojati. Bivši predsjednik Libije, ubijeni diktator Muamar al Gadaffi potpisao je naime još 2004. godine konvenciju UN-a o zabrani korištenja kemijskog oružja. No, ovaj korak koji je trebao poslužiti njegovom povratku na međunarodnu političku scenu, očito je bio lažan.

Gadaffi je godinama proizvodio kemijsko oružje i to na tri različita mjesta u zemlji. Ukupno je producirano gotovo 25 tona plikavca, 3563 bombi i oko 1390 tona različitih sirovina za razna kemijska bojna sredstva. Tako je barem njegov režim ovu proizvodnju službeno deklarirao Organizaciji za zabranu kemijskog oružja (OPCW).

Sve do izbijanja građanskog rata u Libiji, u veljači 2011. godine, Libija je de facto poštivala i ispunjavala svoje obaveze vezane za konvenciju koju je potpisala. Malo po malo su ovoj zemlji tvornice i skladišta oružja prenamjenjeni u nešto drugo, oružje uništavano (kao i municija) a uništena i velika količina spomenutog iperita, odnosno plikavca. Međutim, borbe između pobunjenika i režima prekinule su ovaj proces. Tek nakon što je Gadaffi skinut s vlasti, uništeno je njegovo opasno nasljedstvo – i to uz pomoć Njemačke koja je Libiju po ovom pitanju pomogla s oko pet milijuna eura. U svibnju prošle godine, Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW) je javila kako su u Libiji uništena sva skladišta s zalihama plikavca.

Brzo rješenje uništenja oružja iz pustinje

Ono što je još ostalo bilo je spomenuto oružje pronađeno u libijskoj pustinji i koje je vrlo lako, u još uvijek nestabilnoj Libiji, moglo pasti u krive ruke. Problem s uništenjem ovog oružja je u tome što su napunjena plikavcem i kao takva nepodobna za uništenje na uobičajen način, u već postojećim postrojenjima. „U pogodnom godišnjem dobu, biti će instalirano novo postrojenje za uništenje u kojem će se moći uništiti i oružje s iperitom. Pronađena municija je u vrlo lošem stanju, propušta, a time je i vrlo opasna jer otrov može iscuriti“, izjavio je glasnogovornik OPCW-a, Michael Luhan u razgovoru za Deutsche Welle.

Postrojenje za uništenje oružja dolazi iz Njemačke

Izgradnju novog postrojenja kao i školovanje libijskih stručnjaka, financirale su Njemačka i SAD. Već tijekom prošlog ljeta je oko 20 Libijaca bilo na školovanju u Njemačkoj i Švedskoj. Samo postrojenje je izgradila njemačko-švedska tvrtka Dynasafe International. Kako stoji u opisu ovog stroja kojeg je DW dobio putem elektronske pošte; „u središtu postrojenja se nalazi jedna vrsta posebne peći, specijalno izgrađene za uništenje plinskog oružja. Ostaci plina se nakon uništenja još jednom pažjivo čiste tako da na kraju procesa čak 99 posto plikavca bude sasvim uništeno. Najveći izazov za našu tvrtku bio je u tome što je cijelo pokretno postrojenje moralo biti izgrađeno za samo sedam mjeseci. Stroj koji se može rastaviti i sastaviti težak je oko 50 tona…“.

Posljednja granata uništena koncem siječnja

Uništenje spomenutog oružja napunjenog plikavcem trajalo je tri mjeseca. 26.siječnja je u Ruwaghi, u libijskoj pustinji, na mjestu na kojem se nekoć proizvodilo kemijsko oružje, je uništena i posljednja granata. Međutim, Libija ipak još uvijek nije sasvim oslobođena od potencijalnog kemijskog naoružanja. Još uvijek se u njezinoj pustinji nalazi oko 850 tona kemijskih sirovina. Prema navodima glasnogovornika OPCW-a, ove se sirovine nalaze na sigurnom mjestu i pod stalnim nadzorom kamera. „Riječ je o sasvim običnim, uobičajenim sredstvima, ali iz kojih se mogu proizvesti kemijska oružja. Zato i ona moraju biti uništena“, kažu u OPCW-u. Prema planovima, Libija bi tek 2016. Godine trebala biti doista oslobođena od svih ovih sirovina i kemijskog oružja. Naravno, pod uvjetom da se u njezinoj pustinji ne nalazi još poneko skladište koje do danas još nije ni pronađeno.