Lica i naličja zla
15. siječnja 2019
Zloća može imati različita lica. Ljudi mogu biti neizmjerno egoistični, zlobni, narcisoidni ili sadistički nastrojeni. Neki imaju pretjerane prohtjeve – za njih je dovoljno dobro samo ono najbolje. Drugi misle da moralna načela za njih ne vrijede. Postoje psihopati i makijavelisti. Kod ovih posljednjih cilj opravdava sredstvo, a oni manipuliraju drugima bez ikakvog suosjećanja. Koliko god te razorne sklonosti bile različite, sve one se temelje na jednoj mračnoj osobnoj karakteristici, zaključili su psiholozi u jednoj studiji objavljenoj prošle jeseni.
„Postoje deseci mračnih osobina, no sve se mogu svesti na isti princip: ljudi bezobzirno slijede svoje ciljeve, pa čak i ako time štete drugima", objašnjava Morten Moshagen, profesor na Sveučilištu u Ulmu. Taj zajednički nazivnik znanstvenici nazivaju „mračni faktor" ili „D-faktor".
„Najpodnošljiviji su ljudi stari 50 godina"
Kod ljudi s povišenim D-faktorom podlost se može očitovati na različite načine. Moshagen kaže da je jedan egoist često i psihopat, a da netko tko vara porezne organe s velikom vjerojatnošću naginje zlobi. Psiholozi u D-faktoru vide koncept za prepoznavanje problematičnih ljudskih osobina. Kako pojašnjava profesor Moshagen, više nije nužno istraživati je li jedan čovjek sadist, narcis ili psihopat: „D-faktor se pokazao kao stabilna tendencija u ponašanju, i to tijekom mnogo godina." Razmjere tog faktora znanstvenici, među ostalim, utvrđuju pomoću jednog upitnika.
Ta je tendencija različito izražena u raznim životnim dobima. „Najpodnošljiviji su ljudi stari oko 50 godina", ističe Moshagen. I navodi da su, nasuprot tome, 20-godišnjaci i ljudi stariji od 70 godina skloni zloći. On procjenjuje da oko pet posto stanovnika spada u osobe sa „socijalno problematičnim osobnim obilježjima". To je pojam kojem on, kao znanstvenik, daje prednost kada govori o ovoj problematici.
„Čovjek može birati između dobra i zla"
Ali, je li zloća stvarno nepromjenjiva sudbina? Teolog Michael Utsch iz Evangeličke središnjice za pitanja svjetonazora suprotstavlja se konceptu „mračnog faktora" i naglašava: „Kao čovjek uvijek imam šansu odlučiti se između dobra i zla." On ne vjeruje u nepromjenjivu „zloćudnu jezgru". Profesor teologije Utsch naglašava da svatko od nas ima destruktivne sklonosti, pa je zato važno poticati ono pozitivno u ljudima. „Gdje je granica između zdravog narcizma kod kojeg se cijene vlastite sposobnosti i bolesnog ponašanja, nesposobnosti za život u zajednici", pita ovaj znanstvenik.
Psiholog Moshagen priznaje da ne zna gdje počinje zloća, odnosno „ono stvarno društveno problematično". No on i njegovi kolege, Ingo Zettler sa Sveučilišta u Kopenhagenu i Benjamin E. Hilbig sa Sveučilišta Koblenz-Landau, planiraju poboljšati upitnik za utvrđivanje „mračnog faktora". Mada Moshagen kaže da informacije koje osoba daje sama o sebi nisu baš precizne. Unatoč tome je uvjeren da kod povećane vrijednosti D-faktora može predvidjeti hoće li netko u budućnosti postati problematičan.
„Kod Trumpa treba računati s najgorim"
Moshagen također upozorava da su ljudi skloni obzirnosti kada kod nekoga uoče neku lošu karakteristiku: „Ako netko upadne u oči kao megaloman, mi mislimo da on, eto, samo ima velike ciljeve." Znanstvenik upozorava da takvi ljudi također lažu i varaju te dodaje da se kod političara poput Donalda Trumpa zato mora računati s najgorim.
No teolog Utsch vjeruje da se čovjeka ne može reducirati na jedan jedini faktor: „Ako jedan kandidat za posao na natječaj pošalje fantastične svjedodžbe, svejedno ga neću odmah zaposliti. Najprije ću ga ipak pozvati na razgovor i stvoriti si cjelovitu sliku."
ajg/epd