Linoleum - nekadašnja noćna mora ponovno u modi

35 hektara površine u ulici Linoleum zauzimaju zgrade poduzeća koje već više od stoljeća proizvodi podnu oblogu po kojoj je ulica dobila ime. Neke proizvodne dvorane, koje su izgrađene u godinama kad je pokrenuta proizvodnja, još uvijek tu stoje - crvena cigla, uzidani dimnjaci, uski prolazi. Upravna zgrada je izgrađena u 1970-im godinama. U hodniku ispred ureda direktora tvornice Olafa Meika, vise uokvireni stari uzorci linoleuma - fini, orijentalni ornamenti u tamnim bojama. "Upravo u dvadesetim godinama je pokušavano imitirati orijentalne tepihe, da se i malom korisniku pruži dojam da ima nešto luksuzno u kući. To je ručni, veoma komplicirani rad, koji danas nitko više ne može platiti. Ne uklapa se u industrijsku proizvodnju, kakvu danas prakticiramo. To je bila klasična manufaktura", navodi Meik.

Postavlja se u školama, bolnicama,... zbog antibakterijskog svojstva

Ispred tvornice se može osjetiti tipični miris, koji je poznat svakome tko je na bilo kakav način već bio u dodiru s linoleumom. Oksidacijski proces lanenog ulja. Sastojci iz kojih se proizvodi linoleum su prirodne i obnovljive sirovine, naglašava Meik: juta iz Indije, Bangladeša ili Pakistana, smola iz Azije, laneno ulje iz Kazahstana i Ukrajine. "U Njemačkoj se opskrbljujemo piljevinom i vapnencem. Prije je u Delmenhorstu još postojala tvornica jute, odakle smo dobivali jutu. Ali danas ju dobavljamo iz Azije. U tu masu se stavljaju određene boje, i na koncu se ta mješavina stavlja na takozvani kalandarski valjak, gdje se izravnava", pojašnjava Meik, stojeći na rubu 50 metara duge produkcijske trake. Linoleum, koji tu izlazi u toplim žutim bojama se zatim okomito povlači prema gore. Prije su se te podne obloge proizvodile samo u tamnim bojama - u sivoj, crnoj, smeđoj. Danas je moguće umiješati sve boje. "Potreban je pritisak od 40 tona kako bismo poslije izvukli debljinu od dva, 2,5 ili četiri milimetra", pojašnjava direktor tvornice, dok se iza njega čuje buka strojeva. "Linoleum se većinom postavlja u školama, vrtićima, bolnicama, staračkim domovima, sportskim dvoranama, liječničkim ordinacijama, jer ima svojstvo da djeluje antibakterijski. Nitko ne zna zašto, ali je to činjenica da je manje klica."

Nekad noćna mora, a danas ponovno u modi

Delmenhorst je jedini grad u Njemačkoj, koji ima ulicu Linoleum i to ne bez razloga. Tri tvornice su bile na području grada, koje su se 1926. ujedinile u Njemačke pogone linoleuma, skraćeno DLW. Danas je Delmenhorst jedina lokacija u Njemačkoj gdje se proizvodi linoleum. Pogon u Delmenhorstu zapošljava 430 do 450 radnika, godišnji promet iznosti oko 100 milijuna eura. 1950-ih i 60-ih godina su plastične podne obloge, poput PVC-a, gotovo potpuno bile izgurale linoleum s tržišta. Održavanje linoleuma je naime bilo povezano s dosta ribanja i glancanja, što je bila noćna mora svih kućanica i čistačica. "To je još razmišljanje djedova i baka. Mi smo površine oplemenili tako što ih lakiramo. Održavanje je postalo veoma lako. Može se isto tako očistiti i pomesti kao i plastične podne obloge. 'Glancanje' više nije potrebno", navodi Meik. Linoleum, koji za razliku od PVC-a ne sadrži za okoliš štetne sastojke, ponovno je u modi. Prodaja posljednjih godina sve više raste.