Ljubav ne zna za granice ni kod medvjeda

I zoološki vrt u Osnabrücku ulazi u zimsko godišnje doba: sunčan je dan, ali je veoma hladno. U kavezu za medvjede ne događa se gotovo ništa dok nam je Thorsten Vaupel htio predstaviti svoje štićenike za koje se brine od njihovog rođenja prije desetak godina.

"Onaj koji se popeo na deblo, to je Taps", pokazuje nam čuvar na životinju udaljenu pedesetak metara. Mužjak je sve manje raspoložen za bilo kakvu komunikaciju i niti ne pomišlja pomaknuti se sa mjesta, a kamoli pozdraviti svog njegovatelja. Udobno se izvalio na drvetu i promatra polarne lisice koje trče kroz kavez i kojima se jedino može zahvaliti da se tamo barem nešto događa.

I Tapsova sestra Tips nije raspoložena za nekakvu akciju i već se priprema za zimski san. Drijema u maloj pećini koja je izgrađena za njihov smještaj i sve joj teže pada uopće izaći na svjetlost dana: "Ona više niti ne uzima hranu i u usporedbi s njom, Taps je još pravi sportaš. Ali Tips je onda u ljeti obično mnogo brža nego njen brat", objašnjava nam Vaupel.

Mala "nepažnja" u ljubavnom zanosu

Za njega su ti medvjedi nešto jako specijalno, ali i obični posjetitelji brzo vide kako to nije običan par. Jer niti njihovo krzno nije smeđe kao kod običnih medvjeda, ali niti posve bijelo kao kod polarnih sunarodnjaka. I sestra i brat imaju krzno boje bijele kave i samo su im šape mnogo tamnije. Jer, ti medvjedi su proizvod "male nesreće" koja se dogodila u zoološkom vrtu u Osnabrücku.

Naime, prije desetak godina, točnije 2004., u ponekim je manjim zoološkim vrtovima bilo još uobičajeno držati razne medvjede u istom staništu. Tako su i u Osnabrücku zajedno bili smeđi medvjedi, mjesečevi medvjedi, američki crni i bijeli, polarni medvjedi. "To funkcionira ako se životinje naviknu jedne na druge dok su još sasvim mlade", tumači Vaupel. Ali u tom velikom staništu za medvjede se onda tako i dogodila zabranjena ljubav: "Nakon što je uginuo mužjak smeđeg medvjeda, bijeli medvjed je iskoristio priliku i bez da smo primijetili, osvojio smeđu medvjedicu Susi." Rezultat te ljubavi je sad pred nama: Tips i Taps.

Naravno, isprva se na zoološki vrt u Osnabrücku osulo drvlje i kamenje zbog takve sramote. To je bio i argument protiv zajedničkog držanja medvjeđih vrsta koji ionako nije uobičajen u prirodi. Ali kritike zbog ovih hibrida - kako se zovu takve mješavine vrsta, nisu dugo potrajale jer su takvi primjerci otkriveni i u prirodi. U Americi i Kanadi ih zovu Pizzly - i lingvistički križanac američke inačice smeđeg medvjeda Grizzly-a i Polar bear kako na engleskom nazivaju bijelog medvjeda.

Bijeli medvjedi sve južnije, smeđi sve sjevernije

Samo dvije godine nakon što su došle prinove u zoološkom vrtu u Osnabrücku, Amerikanac Nelson Head ustrijelio je jednog bijelog medvjeda - točnije, on je mislio da je to takva životinja. Jer, genetskom analizom se utvrdilo kako je i to bio mješanac i dokazano prvi Pizzly u divljini. Štoviše, 2010. je ustrijeljena još jedna životinja koja je, kako se pokazalo, bila već potomak nekog križanca.

Ali dok su medvjedi u ovom zoološkom bili rezultat, da tako kažemo, (pre)slobodne ljubavi, u prirodi su oni ishod sve veće nevolje za medvjede. Kako nam objašnjava direktor zoološkog vrta u Osnabrücku Michael Böer, koji se silom prilika i prirodnih nagona, specijalizirao za to područje, led se na Sjevernom polu ljeti sve više topi i tjera bijele medvjede na kopno. Tako je to oduvijek bilo, ali sad niti po zimi više nema dovoljno leda tako da je tim medvjedima previše daleko da plivaju nazad na led. "A tamo onda, normalno, se susreću i s američkim smeđim medvjedima, grizlijima", objašnjava profesor Böer.

Ni smeđim medvjedima nije lako: civilizacija i čovjek ih tjeraju sve sjevernije, u još uvijek puste predjele Kanade i tamo nailaze na svoje bijele rođake. Zapravo, ovaj stručnjak smatra kako ovakvi mješanci ne moraju biti nešto loše: "U prirodi je to nešto sasvim normalno i to nastaje uslijed određenih promjena u okolišu", objašnjava Böer. To se događa i u drugim životinjskim vrstama, a na američkom kontinentu se to osobito vidi u populaciji vukova i kojota: "Tamošnji vukovi imaju već barem 10 do 15 posto 'krvi' kojota i obratno", tvrdi direktor zoološkog vrta.

Zoolozi i biolozi imaju još mnogo primjera za takve mješance - nerijetko nastali i zbog klimatskih promjena i zbog utjecaja čovjeka. Američki znanstvenik Brendan Kelly je u časopisu Nature objavio popis od čak 34 životinjske vrste koji stvaraju mješance, od nekih vrsta kitova pa do medvjeda i vukova.

Direktor ovog njemačkog zoološkog vrta nam objašnjava kako bi to moglo značiti da bi jednog dana bijeli medvjedi mogli - opet nestati. Jer, oni su zapravo najmlađa vrsta medvjeda koja je i nastala "specijalizacijom" smeđih medvjeda i koja bi se tako mogla "vratiti" u populaciju smeđih medvjeda za koje stoljeće ili tisućljeće ako se nastavi topljenje leda na polu.

Što su na koncu Tips i Taps?

Jer, u toj specijalizaciji su polarni medvjedi naučili živjeti životom koji je uvelike drugačiji od njihovih smeđih rođaka. A ako pitamo čuvara zoološkog vrta, kako se ponašaju Tips i Taps, kao bijeli ili kao smeđi medvjedi, on otvoreno priznaje da - ne zna. "To je otprilike 50:50. Čas vam se čini kako se Tips ponaša i kreće više kao smeđa medvjedica, a Taps više kao bijeli medvjed, ali u drugom trenutku vam se čini kako je upravo obratno. Dakle, sve je to potpuni kaos", kaže Vaupel. U međuvremenu su dolazili i studenti da pišu diplomske radove o ponašanju mješanaca. Ali i nakon tih studija još nitko nije postao pametniji.

Vaupel nam navodi još nekoliko primjera: i brat i sestra nemaju problema stati na led, niti ga probiti kako bi došli do ribe ili, što je prirodna namirnica bijelih medvjeda, tuljana. Ali mješanci su lošiji plivači od "pravih" bijelih medvjeda i jedina im je utjeha što su onda koliko-toliko naslijedili vještinu penjanja po drveću - što je bijelim medvjedima uglavnom nemoguća misija.

Tu mješavinu ponašanja smo vidjeli i u zoološkom vrtu. Kad je Vaupel bacio nekoliko riba, Taps je odmah postao "pravi" bijeli medvjed. I po cičoj zimi je skočio u bazen i kad je izronio, šapom pokušao uhvatiti plijen. Ali da opet zaroni u hladnu vodu - to mu ipak nije bilo po volji. Tu se pak probudila njegova priroda smeđeg medvjeda: zaboga, pogledajte termometar! Vrijeme je spavanju, a ne nekakvom plivanju...