Ljudska prava šezdeset godina poslije

Svijet je tada, prije više od 60 godina, odlučno kazao "nikad više" strahotama Drugog svjetskog rata i proglasio da sva ljudska bića, gdje god se nalazila i tko god bila, imaju prava koja se moraju poštivati u svim okolnostima. Ta su prava iznesena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima kao temeljnom dokumentu koji je inspirirao međunarodno pravo nakon Drugog svjetskog rata ali čiji se proklamirani ideali i dalje osporavaju i u mnogim su zemljama tek daleki cilj.

Vlade su obećale da će svoje građane upoznati s tim pravima i nastojati ih zaštititi i promicati. Ali Opća deklaracija nazvana je i 'najbolje čuvanom tajnom u svijetu'. Malo ljudi zna njezin sadržaj, još manje ih je vidjelo kako izgleda. Vlade nisu distribuirale Deklaraciju kao što su trebale, već su govorile kako ona nije prikladna njihovoj kulturi i situaciji u kojoj se nalaze.

30 članaka o pravima čovjeka

U 30 članaka Opće deklaracije o ljudskim pravima jasnim i jednostavnim riječima iznose se prava koja jednako pripadaju svakoj osobi na ovom svijetu. Povelja sadrži korpus najvažnijih građanskih,

političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava i sloboda bez obzira na rasu, spol, jezik i vjeru, no ljudska se prava u različitim dijelovima svijeta različito doživljavaju i primjenjuju. Šest desetljeća nakon usvajanja, Opća deklaracija o ljudskim pravima danas je suočena i s novim izazovima, poput borbe protiv terorizma, "cyber-disidentstva" i uzletom zemalja poput Kine.

Ujedinjeni narodi su 1966. godine donijeli dva dokumenta kojima se razrađuju slobode i prava navedena u Općoj deklaraciji, a prihvatilo ih je 130 zemalja. One su se svojim potpisom obvezale da će jamčiti i štititi temeljna ljudska prava i slobode. Razvoj znanosti rezultirao je donošenjem dodatnih pravnih instrumenata i preciziranje određenih ljudskih prava. U biologiji i medicini pojavile su se mogućnosti utjecaja na život i prava ljudi - od genetskog inženjeringa koji omogućuje kloniranje ljudskih bića, uzgajanja organa i raznih eksperimenata na ljudskim zamecima.

Godine 1997., Opća skupština UN-a usvaja Opću deklaraciju o ljudskom genomu i pravima čovjeka a Vijeće Europe zasebnu Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine. Protokolom iz 1988. godine zabranjuje se kloniranje ljudi.(Hina)