1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Mannesmann raskomadan, odgovorni dobili desetke milijuna eura i nikom ništa

22. srpnja 2004

U procesu zbog isplaćivanja visokih premija 2000. godine kada je britanski Vodafon preuzeo njemački koncern Mannesmann, direktor Deutsche Bake Josef Ackerman i ostali optuženici oslobođeni su optužaba. Kako je utvrdilo sudsko vijeće u Düsseldorfu, nije dokazano nikakvo kažnjivo djelo.

https://p.dw.com/p/9ZRo
Foto: dpa

Bivši direktor Mannesmanna Klaus Esser, direktor Deutsche Bank Josef Ackermann (koji je u vrijeme kada je Vodafon preuzeo Mannesman sjedio u nadzornom odboru), bišvi predsjednik tog kontrolnog tijela Joachim Funk i bivši predsjednik Sindikata metalaca Klaus Zwickel, te još dvojica optuženika slobodni su ljudi. Tijekom šestomjesečnog procesa državno odvjetništvo nije uspjelo uvjeriti suce i dokazati da su pronevjerili imovinu dioničara ili da su pružali pomoć u tom kaznenom djelu. Kod poslovnog "deala" između Vodafona i Mannesmanna ”teškog” 180 milijardi eura. Sporna je isplata premija i otpremnina menadžerima i članovima nadzornoga odbora u visini od 57 milijuna eura.

Javnost je s nestrpljenjem očekivala što će presuditi suci Zemaljskog suda u Düsseldorfu, no prije nego što je objavila da optuženi nisu krivi, predsjednica sudskoga vijeća, Brigitte Koppenhöfer uputila je oštru kritiku osobito političarima i medijima. Još nikada u njezinoj 25 godina dugoj karijeri nitko nije na takav način pokušao utjecati na presudu, što je sezalo od teroriziranja telefonskim pozivima do otvorenih prijetnji. Nije ju iznenadilo što su se vodile birtijaške rasprave, no iznenađuje tko je u njima sudjelovao. Među tim birtijaškim stručnjacima bili su i političari, koji su kaznena djela navedena u optužnici nazivali ”svinjarijom” i ”perverzijom”. Istaknula je da su i obrana i tužiteljstvo pokušali instrumentalizirati medije, pri čemu ih nitko ne može spriječiti, no da li je to i u redu, u to valja dvojiti. ”Da je to činilo i državno odvjetništvo, za mene je nešto novo i to smatram neumjesnim” rekla je Koppenhöfer. Zatim je poučila da je sud nadležan samo za ocjenu je li počinjeno neko kazneno djelo, i on ne donosi moralne ili vrednosne prosudbe. ”Mi nismo sud koji u ime gospodarstva na stup srama stavlja nepoćudne ljude. Mi ne ocjenjujemo njemačku poduzetničku kulturu, čak i ako izneseni dokazi mogu navesti na čuđenje” rekla je sutkinja. Konačno, Brigitte Koppenhöfer se vratila optuženicima i istaknula kako je sudsko vijeće imalo dvojbe, a ako stvari nisu čvrsto dokazane, njemačko je pravosuđe na strani optuženih. ”Njima se ne mora sve vjerovati, ali im se ne smije svašta ni podmetati,” naglasila je ona i vodećim menadžerima izrekla oslobađajuću presudu.

Rainer Hamm, odvjetnik bivšeg predsjednika sindikata metalske industrije Klausa Zwickela, za kojeg je tužiteljstvo trežilo uvjetnu kaznu godinu dana i deset mjeseci, bio je jedan od prvih koji je kratko izjavio kako se takav ishod mogao i očekivati, no da bi htio pričekati i ostatak obrazloženja presude. Sud je još krajem ožujka iznio međubilancu koja je dala naslutiti da će ovaj proces završiti bez kazni. Bivši direktor Mannesmanna, Klaus Esser tada je izjavio: ”Oduvijek sam imao veliko povjerenje u neovisnost i pravednost njemačkog pravosuđa i to se potvrdilo.”

Državno odvjetništvo nije uspjelo dokazati da je Esser zapravo potkupljen s 15 milijuna eura, a glavno je uporište tužiteljima bilo u njegovoj nagloj odluci da, nakon tvrdokornog odbijanja, ipak pristane na deal s Vodafonom. Da je tužiteljima Esser bi trebao dvije i pol godine sjediti iza rešetaka. Najviša kazna od tri godine zatvora ipak je zatražena za bivšeg predsjednika Nadzornoga odbora Mannesmanna, Joachima Funka, kojega se teretilo da je sam sebi išao u korist kada mu je određena premija od šest milijuna maraka. ”U tome nije bilo kaznenog djela koje bi se klasificiralo kao pronevjera,” presudili su suci u Düsseldorfu, ali su ustvrdili da su prilikom određivanja premija u svim slučajevima, dakle i kod bankara Ackermanna i kod sindikalca Zwickela, prekršena prava dioničara. No, to je pak predmet za neku civilnu tužbu.

Ackermannov odvjetnik Klaus Volk izjavio je kako ovo nije samo definitivni kraj svim maštarijama o potkupljivosti, u kojima ionako nikada nije bilo ništa: "Po tko zna koji put je dokazano da se nisu dijelili pokloni, nego su naknadno honorirane značajne zasluge” rekao je Volk.

Veća transparentnost u Nadzornim odborima mogla je puno toga spriječiti, smatra dopredsjednik liberala Rainer Brüderle. ”Provjera utjecaja sindikata i banaka na nadzorna vijeća mora se staviti na dnevni red, jer se ovdje pokazuje da je velika opasnost od sukoba interesa” kaže FDP-ovac Brüderle i dodaje kako se kod utvrđivanja većih iznosa koji se isplaćuju šefovskim etažama moraju povećati prava dioničarskih skupština.

Na kraju su se oglasili i oni koji su do jutros u devet sati sjedili na optuženičkoj klupi. Za prvog čovjeka Deutsche Banke nema nikakve dvojbe – oslobađajuća presuda je oslobađajuća presuda zbog koje je naravno sretan. Ackermann se sada, kako kaže, može ponovno koncentrirati na poslove u banci, no osjetio je potrebu progovoriti o tome što su suci dotaknuli - interpretaciju interesa dioničara: ”Kao što je i sud rekao – tu postoje sasvim različita mišljenja. Svi ugledni pravni stručnjaci, koje smo posljednjih godina pitali podupiru našu inerpretaciju. No mislim da je bitno da smo danas čuli i nešto drukčije tumačenje – o tome se treba naširoko raspraviti i svi mi bi trebali biti otvoreni. Bitno je da po tom pitanju u Njemačkoj stvari postanu jasne." Današnja presuda suda u Düsseldorfu u parnici nazvanoj parnicom stoljeća teško da će potaknuti takozvane "male dioničare" da svoju ušteđevinu i dalje ulažu u njemačke tvrtke. Bilo je to "neprijateljsko preuzimanje"Mannesmanna, a britanski je telekomunikacijski div Vodafone bio zainteresiran samo za njegov sektor mobilne telefonije.

Na kraju valja reći da se troškovi ovog spektakularnog procesa oko milijunskih premija kreću u milijunskim iznosima, i – budući da su optužnice odbačene – padaju na leđa poreznih obveznika. Tu su i troškovi za tumače, sudske redare, porotnike i nadoknade svjedocima i njihovim odvjetnicima. Osim toga država mora svakom od dvanaestorice branitelja isplatiti gotovo 400 eura po danu kada je održano ročište, a u proteklih šest mjeseci bilo ih je 37. Honorari tih odvjetnika, naravno, bili su višestruko veći – samo za obranu Josefa Ackermanna Deutsche Bank je potrošila gotovo dva milijuna eura.