Menadžerka u Božje ime
1. kolovoza 2021
Njen ured je prostran i pun svjetla, s pogledom na zelenu livadu u Westerwaldu u pokrajini Rheinland-Pfalz. Sestra Edith-Maria Magar s ovog mjesta upravlja redom Franjevki Waldberibacha. 67 joj je godina, stupila je u red još 1977., a od 2012. je glavna časna majka i predsjednica udruge istog naziva. Sestra Edith-Maria pod sobom ima preko 300 časnih sestara i drugih suradnika reda.
"Ponekad se i sama čudim da sam tu dospjela", kaže franjevka u razgovoru s novinarima DW. Tu ne misli samo da je postala časna sestra, nego prije svega da je dospjela na tolike položaje u upravi i na odgovornim mjestima. Njenu stručnost u vođenju je dokazala već više puta: na primjer kao potpredsjednica njemačkog Karitasa ili kao predsjednica nadzornog odbora Marijine kuće GmbH što je sa 13.000 zaposlenih jedna od najvećih katoličkih institucija socijalne skrbi u Njemačkoj. Pored njenog položaja časne majke je danas i zamjenica predsjednika kuratorija Zaklade Marijine kuće Neuwied.
Ljudi su najvažniji
Ova sestra zna kako savjetovati ljude, kako ih se upravlja i kako se može ostati vjeran svojim vrijednostima usprkos ekonomskom pritisku. Njen glas je odmjeren, riječi promišljene. Ne nosi haljinu časne sestre, nego kostim za poslovne žene s velikim križem na lancu oko vrata. Neki je zovu "Feel-Good-Managerin", kaže nam sestra Edith-Maria. Ali ona jednostavno ima tek nešto drugačiju logiku nego većina uobičajenih menadžera.
Zato radije govori o vodstvu nego o menadžmentu: "Tako se više stavljaju ljudi u središte pozornosti." A ljudi, to joj je uvijek bilo najvažnije. Nakon mature, protivno očekivanjima ljudi oko nje, se odlučila postati časna sestra i bolesnička njegovateljica. "To je jednostavno bio moj poziv", kaže časna sestra. Nakon toga je radila kao direktorica škole i učiteljica za pedagogiju njege, a uz put je studirala sociologiju.
Rano se vidio i promicao njen talent za ljude, ne samo za one kojima je potrebna njega, nego na razini upravljanja. U Berlinu je pohađala tečaj za savjetnicu organizacija, a menadžment razumije u njegovom etimološkom korijenu. Jer kako nam kaže, ta riječ dolazi od latinske riječi manus - ruka i agere - za činiti, djelovati. Ona želi oblikovati, djelovati, formirati, ali i dati smisao.
"Ako nemam vremena, onda je tu nešto pogrešno"
"Jedan red, baš kao i gospodarstvo, nema smisao samo po sebi. Cilj svakog gospodarenja je čovjek", kaže časna majka. Zato uvijek osobno donosi odluke o svojim suradnicima, želi razgovarati, ponekad zove pojedine osobe kojima je na čelu i pita ih kako im ide - i to ne pita samo kao floskulu. Prije svakog sastanka se održava Check-In: svatko od prisutnih kratko može reći čime se bavi ili što želi. Metoda koja se širi i u modernim tvrtkama koje su se pokazale uspješnima.
Ali za sve to treba vremena, a tako i košta novaca. Kako joj sve to uspijeva? "Za stvari koje su mi važne si uzmem vremena", kaže nam. Njen dan počinje u osam sati ujutro, a često traje sve do devet uvečer. Ali poznaje i svoje granice: "Ako mi ponestane vremena za molitvu ili za zajednicu, onda znam da je nešto pošlo krivim smjerom."
Nisu samo ljudi nego je i priroda u središtu djelovanje sestre Edith-Marije. "Održiv razvoj" je u njenoj radnoj svakodnevici postojao daleko prije nego što je to postao pomodan pojam kao što je Corporate Social Responsibility. Već kao Franjevki joj je samo po sebi razumljivo poštovanje prema prirodi i okolišu. Na livadi samostanskog brežuljka pasu goveda sorte kojoj prijeti odumiranje, proizvode med na potpuno prirodan način. Malo je smeta što mora voziti hibridni, a ne potpuno električni automobil, ali za dugo punjenje akumulatora jednostavno nema mjesta u njenom planu termina.
Žena u crkvenoj hijerarhiji
A kako je to - biti žena na vodećem položaju Katoličke crkve? I tu odgovara promišljeno: postoji podjela po spolovima u crkvenim dužnostima, ali tako ona zapravo nikad nije "udarila u stakleni strop" koji je ženama često prepreka uspeti se na još viši položaj. S druge strane, ona je demokratski izabrana od ostalih časnih sestara, a u određenim vremenskim razmacima im mora položiti račune. Ona na ovom položaju uopće smije ostati najviše 12 godina, a to su strukture koje bi željela vidjeti i u drugim područjima Crkve. To nije bilo uvijek tako, pogotovo kod ženskih redova, ali vremenom je to postala praksa. Jer njeno je mišljenje, čak i za Crkvu: "Jedan sustav ne smije biti ovisan samo od jedne osobe."
Iako voli to što čini i što može pokrenuti, raduje se za doba koje će doći nakon toga. Energična žena niti onda neće ostati sjediti: naravno da želi pomoći njenoj nasljednici - kako može, ali i koliko će to nasljednica željeti. Ali inače se raduje jednostavnim dužnostima: "Da imam opet više vremena za zajednicu."