Mišljenje: Više hrabrosti, gospodine Steinmeier!
14. veljače 2022
Je li izraz nedostatka poštovanja ako se Franka-Waltera Steinmeiera nazove neupadljivim? Ne, ni prema njegovoj osobi niti prema njegovoj dužnosti državnog poglavara u Njemačkoj. Od jedne takve osobe se smije očekivati da ostavi tragove. Takve, koji će ostati u pamćenju. Jedan savezni predsjednik može izazvati i kontroverze, a povremeno čak i mora. Prije svega kada politika i društvo traže orijentaciju.
Tri primjera, tri pitanja: Zašto se Njemačka u pandemiji korone ne angažira jače za pravedniju raspodjelu cjepiva u svijetu? Što učiniti da se očajni ljudi na svom bijegu ne utope u Sredozemnom moru? Kako spriječiti rat u Europi? Nitko od Steinmeiera ne očekuje rješenja za te i neke druge tragedije. Za to su nadležni vlada, parlament i pravosuđe. Savezni predsjednik je iznad njih, u određenom smislu se čak ne smije miješati u dnevnu politiku.
Barem malo od Richarda von Weizsäckera
Ali on bi trebao u svom božićnom govoru i drugim prigodnim govorima, kao i u raspravama češće iskušati uske granice svoje primarno reprezentativne dužnosti. Kao što je to uzorno učinio Richard von Weizsäcker 1985. u svom govoru povodom 40. godišnjice okončanja Drugog svjetskog rata. U kojem je bezuvjetnu kapitulaciju Hitlerove Njemačke, totalni vojni poraz, opisao kao „dan oslobođenja". I time navukao na sebe bijes, prije svega konzervativnih krugova.
Naravno, ne bi bilo fer sve kasnije savezne predsjednike mjeriti prema povijesnoj zasluzi Richarda von Weizsäckera. Za to su vremena i izazovi previše različiti i zato ih je teško, često čak i nemoguće uspoređivati. Ali uvijek postoje neki problemi i napetosti. I tu nijednom državnom poglavaru nije zabranjeno jasno pozicioniranje.
Christian Wulff je pokazao hrabrost
Christian Wulff, koji je dao ostavku nakon besprimjerne medijske kampanje, to je učinio 2010. u svom govoru povodom 20. godišnjice ujedinjenja Njemačke: „Kršćanstvo je bez sumnje dio Njemačke. Židovstvo bez sumnje spada u Njemačku. To je naša kršćansko-židovska povijest. Ali u međuvremenu je i islam dio Njemačke."
Wulff je tom svojom izjavom o islamu pokrenuo društveno-političku raspravu, koja se danas čini smiješnom. Ali on je time uspio slomiti tabu i u muslimanskom miljeu biti prihvaćen kao jedan od njih. To nije loše naslijeđe jednog saveznog predsjednika, koji je u dvorcu Bellevue rezidirao samo 20 mjeseci.
Steinmeierov veliki plus: zna saslušati
Steinmeier sada smije još pet godina u tom lijepom okruženju pozdravljati diplomate na novogodišnjem domjenku ili na ljetnim manifestacijama razgovarati s ljudima iz svih društvenih slojeva o svemu i svačemu. On to dobro može: slušati o tome kako podnose izazove u doba korone ili kako se angažiraju protiv mržnje i nasilja. Ali i izvan Njemačke je stekao respekt, primjerice kada govori o holokaustu.
Steinmeier rijetko pokazuje svoj potencijal. Dojmljiv je bio njegov govor neposredno nakon što je izabran za nasljednika predsjednika Joachima Gaucka 2017. godine. On je zahtijevao „hrabrost za Europu" i objavio rat populistima diljem svijeta. I svojim pozivom upućenim njemačkoj politici 2021. godine da se ujedini u borbi protiv korone na trenutak je izazvao pozornost.
Moderiranje i upozoravanje je premalo
No unatoč tome tu je praznina koju bi u svom drugom mandatu napokon trebao popuniti. Jedan njegov poticaj, koji će biti trajnije prirode, da se napokon rigorozno suzbiju skandalozni uvjeti u Njemačkoj i u svijetu. Kod kuće bi to moglo biti uočljivo siromaštvo. Koje se u međunarodnoj usporedbi čini bezazlenim, ali je besramno s obzirom na ovdašnje bogatstvo u društvu. Globalne teme mogle bi biti klimatska kriza ili sve rasprostranjenija trgovina oružjem.
O tome ili o drugim gorućim pitanjima Frank-Walter Steinmeier, predsjednik svih ljudi koji žive u Njemačkoj, trebao bi se oglasiti još glasnije i jasnije. Pobuditi savjest kod politike, gospodarstva i društva ne bi bilo nikakvo neumjesno miješanje državnog poglavara koji treba djelovati nadstranački. Savezni predsjednik koji kod velikih tema našeg doba prečesto samo moderira, opominje, ali samo rijetko zahtijeva na dulje vrijeme bi bio razočarenje.
Možda Vladimir Putin razumije signale
No postoje prvi signali da bi se kod te suzdržanosti moglo nešto promijeniti. U svom nastupnom govoru neposredno nakon ponovnog izbora Steinmeier je uputio jasno upozorenje provokatoru Vladimiru Putinu, koje je povezao s ponudom za razgovor o spašavanju mira u Europi. Taj cilj je moguće postići, on je vrijedan svih napora. A tu pripada i hrabrost da se neugodne stvari nazove pravim imenom i da se umiješa. U tom smislu: više hrabrosti, gospodine Steinmeier.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu