1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Michael Speckin - smetlar iz Hamburga

20. travnja 2010

Rano ustajenje uzrokuje stres? Smetlar Michael Speckin iz Hamburga uvjeren je u suprotono...kvaliteta života se po njemu očituje u mirnom ispijanju kave ujutro, pušenju jutarnje cigarete i čavrljanju

https://p.dw.com/p/MAvh
Michael Speckin
Michael Speckin

"Svejedno da li spavamo samo sat vremena ili pet ili deset", tvrdi Michael Speckin. On ustaje svakoga jutra već u pola šest kako bi otpratio svog sina i, kako kaže "došao do prozora i mahnuo mu iako u međuvremenu već ima 21 godinu!". Ovi rani jutarnji sati su takoreći za oca dvoje djece posebno važni i nipošto ne želi da se u njih uvuče stres ili nervoza - u miru želi popiti kavu i popušiti cigaretu i da bi onda oko sedam sati otišao na posao. "Dan treba započeti opušteno", tvrdi ovaj smetlar.

Radni dan na smetlištu, odnosno, sakupljalištu otpada za reciklažu započinje tek u 7.45 sati. No, gotovo svi radnici na posao stignu već sat vremena ranije. "Obično još zajedno sjedimo, pijemo kavu, pušimo i prepričavamo zgode od prošle večeri. To je takoreći uobičajeni ritual svih smetlara u Njemačkoj", objašnjava 47-godišnji Speckin i dodaje da onaj tko nije spreman sudjelovati u njemu, da nikada neće moći biti dio njihove "klape".

"Svi za jednoga, jedan za sve"

Smetlari
Uigrana momčadFoto: DW

Michael Speckin za Gradsku čistoću u Hamburgu radi od 1987. godine. Još prije tri i pol godine Speckin je radio kao smetlar na kamionu, no tada su nastupili problemi s leđima. Nakon dvije operacije, promjenio je radno mjesto i sada radi na samom sakupljalištu otpada za recikliranje. Ovdje više ne mora dizati teški teret i njegova je glavna zadaća "koordinacija" otpada kojeg ljudi donose. Sve se mora strogo pregledati i sortirati - od lišća preko tehnike i namještaja pa sve do čepova za boce i već prema tome, baciti u jedan od desetak različitih kontejnera koji za tu svrhu stoje na raspolaganju.


Na sakupljalištu za reciklažu rade samo muškarci. "Mi smo svi ovdje jedna "škvadra" - svi za jednoga, jedan za sve. Zajedno provodimo 9 sati pa nije ni čudo da znamo puno toga jedan od drugome. Jako sam sretan da smo ovdje sami muškarci jer ima puno toga o čemu možemo razgovarati samo ukoliko smo sami", kaže Speckin.


Litre kave

Posao se obično dijeli bez riječi: jedan gleda što radi onaj drugi i što je još ostalo, što se treba napraviti. "Prema mušterijama uvijek ljubazno", to je radni slogan Michaela Speckinsa, te stoga ne čudi da neki ne dolaze samo kada trebaju baciti smeće. " Mnogi dolaze tri do četiri puta tjedno, donesu nešto malo otpada i zapravo se odmah primjećuje da su prvenstveno došli malo pročavrljati. Među njima ima najviše umirovljenika", priča Speckin.

Neki pričaju i priče o svojem otpadu: od kuda je, za što su nešto koristili, zašto im više ne treba, odnosno, zašto ga žele baciti. Smetlar Speckin se osmjehuje i kaže da polovicu njegova posla čini "psihologija". Često navraćaju i nekadašnji kolege, sada umirovljenici ali i oni koji još uvijek rade, na svoje "slobodne dane". Redoviti posjetioci dobiti će kavu - s obzirom da njih ima puno, smetlari u pravilu piju mnogo kave. U slučaju Michaela Speckina je to u prosjeku do 20 šalica dnevno plus oko 40 cigareta. Upravo zbog toga se vrlo često brine oko svog zdravlja; želio bi i prestati s pušenjem pogotovo nakon što je njegov ujak umro od posljedica karcinoma pluća.

Siguran posao

Michael Speckin
Priprema za sljedeći dan - smotati par cigaretaFoto: DW

Michael Speckin bez prekida radi od svoje 15-te godine. Odmah nakon završene srednje škole, počeo je raditi u luci iako je zapravo rado želio postati automehaničar ili stolar. No nažalost nije uspio dobiti mjesto za izobrazbu.

Kasnije je i bez pravog zanimanja zarađivao dovoljno novaca pa je tako i odustao od daljnjeg školovanja. Sa svojim sadašnjim poslom je potpuno zadovoljan. "U osnovi je ovo jedan siguran posao. Grad će teško propasti ili doći u situaciju da nema novaca, samim time, teško da bih ovdje mogao dobiti otkaz. Osim toga, otpada će uvijek biti", kaže Speckin.

Ne smeta ga ni činjenica da njegov posao po pitanju "socijalnog prestiža" vrlo nisko kotira ili pak ako netko kaže "moj bože, kako možeš bit smetlar?!". Dapače, Speckin tvrdi da je ponosan na svoj posao.

Uvečer do posljednje stranice

Poslije posla Michael Speckin u svakom slučaju ide prvo kući. Život bez obitelji si ovaj 74-godišnjak ne može ni zamisliti i nikada nije živio sam. " Ne sviđa mi se kada moja supruga ponekad ne spava kod kuće; tada ni ja ne mogu spavati", kaže Speckin koji dva do tri puta tjedno uvečer odlazi i u fitness studio. Osim toga, on puno vremena provodi u svojem podrumu pretrpanom tehnikom potrebnom za njegov hobby.

Ovdje "surfa" po internetu i traži odgovore na pitanja koja mu preko dana padaju na pamet. Također se bavi novim programima i tu i tamo popravlja tehničke aparate svoje rodbine i poznanika. Uvečer rado čita romane znanstvene fantastike i vesterne. Njegovi najomiljeniji autori su William Shatner i Dan Brown. Brownov roman "Iluminati" koji se sastoji od 700 stranica, pročitao je u samo dvije večeri. "Kada počnem čitati neku knjigu i ako me uhvati u svoju"mrežu", tada je ne mogu pustiti dok je ne pročitam", osmjehuje se ovaj 47-godišnji smetlar. U takvim slučajevima se zna dogoditi da čita do tri ili četiri sata ujutro - preostalih nekoliko sati koliko mu ostaje za spavanje, ionako su mu dovoljni za slijedeći radni dan.

Autor: Olga Sosnytska/Željka Telišman

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer