Migranti u Bjelorusiji i uloga Turske

Oni dolaze iz Iraka ili Sirije, iz Somalije ili Afganistana. Tisuće ljudi trenutno su u Bjelorusiji uz granicu prema Poljskoj i nastoje ući u Europsku uniju. Poljski vojnici i granični policajci nastoje svim sredstvima spriječiti njihov ulazak u EU. Za eskalaciju stanja na bjelorusko-poljskoj granici Europska unija osobito optužuje bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka. Poljska i druge članice EU-a predbacuju bjeloruskom vodstvu da ciljano mame ljude izgledima za prelazak granice i dovoze ih do granice kako bi se Europskoj uniji osvetile za najnovije sankcije.

Zrakoplovom iz Istanbula u Minsk

Ali, još neke države su odgovorne za to stanje, primjerice Turska. Ona nije spriječila letove iz Istanbula u Minsk. Iz zračne luke Istanbul svakodnevno polijeće više zrakoplova na izravnoj liniji za Minsk, a među putnicima ima i izbjeglica. U Bruxellesu i Berlinu strahuju da turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan izbjeglice instrumentalizira kao sredstvo političkog pritiska. Kad Erdogan sad pokušava „ucjenjivati EU uz pomoć brojnih letova s migrantima u Bjelorusiju“ potreban je nedvosmislen odgovor, kaže predsjednik Zastupničkog kluba Europske pučke stranke u Europskom parlamentu Manfred Weber.

Sada je Turska vlada i službeno zabranila prijevoz osoba iz Sirije, Jemena i Iraka iz Turske za Minsk. Osobama s putovnicama ovih zemalja je zabranjena prodaja karata za Bjelorusiju. Isto tako je zabranjena prodaja jednosmjernih karata za Minsk. 

Izbjeglice kao igračka politike

Nepovjerenje prema Turskoj vlada zato što je već u ožujku 2020. postojala slična situacija. Nakon što je turski predsjednik najavio da će „otvoriti vrata“ tisuće izbjeglica su pohrlile prema granici s Grčkom. Došlo je do nasilnih sukoba s grčkom graničnom policijom, koja je protiv migranata upotrijebila suzavac i vodene topove. Turski predsjednik je pokušao povećati pritisak na Europsku uniju kako bi ju prisilio na plaćanje navodno izostalih rata novca iz Sporazuma EU-a i Turske o izbjeglicama.

Nakon toga je „Turska sklopila novi sporazum s Bruxellesom“, kaže Murat Erdogan, stručnjak za migraciju na Njemačko-turskom sveučilištu u Istanbulu, koji nije u rodu s turskim predsjednikom. Predsjednici država i vlada Europske unije pokazali su zanimanje za novi sporazum s Turskom po kojem bi Europska unija Turskoj mogla platiti tri i pol milijarde eura do 2024. godine. „Financijska suradnja između Bruxellesa i Ankare je proširena“, kaže on. To bi moglo druge zemlje potaknuti da se slično ponašaju, kaže ovaj stručnjak za migraciju.

Opovrgavanje iz Ankare

Jedan službenik turskog ministarstva vanjskih poslova u razgovoru za DW zajamčio je da nema dogovorenih letova s izbjeglicama iz Turske u Bjelorusiju. Osim toga ukazao je na to da se Turska obvezala surađivati s ustanovama EU-a kad se radi o useljavanju. I zrakoplovna kompanija Turkish Airlines opovrgava u javnom očitovanju da migrante ciljano prevozi u Bjelorusiju.

Basak Yavcan iz migracijskog centra „The HUGO Observatory“ u belgijskom Liegeu za dramatično stanje na bjelorusko-poljskoj granici optužuje prije svega europsku politiku migracije, a ne Ankaru. Kod Bjelorusije i Turske se radi o „zemljama koje su u sukobu s Bruxellesom glede pitanja demokracije i ljudskih prava. Unatoč tome Europska unija je s tim zemljama sklopila sporazume o vraćanju migranata, kako bi zaštitila svoje granice“, kaže Yavcan. Taj odnos ovisnosti samo jača te zemlje, smatra on.

Iscrpljene mogućnosti prihvata?

Gotovo ni jedna druga zemlja na svijetu nije primila tako puno izbjeglica kao Turska – samo iz Sirije je u toj zemlji oko četiri milijuna izbjeglica. Talibansko preuzimanje vlasti u Afganistanu pokrenulo je novi val izbjeglica – prema službenim navodima je u Tursku stiglo oko 30.000 Afganistanaca, unatoč pojačanoj zaštiti turske istočne granice. Turska vlada redovito naglašava da su njezine mogućnosti prihvata izbjeglica i migranata već odavno iscrpljene. To da izbjeglice nastavljaju put u druge zemlje kao Bjelorusiju turskoj vladi u najmanju ruku ne smeta.