1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Najnoviji video
U žarištu
Rat u Ukrajini

Mir bez konzekvencija

21. studenoga 2005

Daytonski sporazum postignut 21. studenog 1995. zaustavio je u Bosni i Hercegovini rat koji je odnio gotovo 250 tisuća ljudskih života. Više od dva milijuna ljudi izgubilo je svoje domove. Samo, je li mir po uvjetima, koje su potpisane u Daytonu, bio i pravedan

https://p.dw.com/p/9ZFF
Od 1992. do 1995. u Bosni i Hercegovini poginulo je četvrt milijuna ljudi
Od 1992. do 1995. u Bosni i Hercegovini poginulo je četvrt milijuna ljudiFoto: AP

Komentar Fabiana Schmidta:

Sporazum je bio dobar, jer je stao na kraj patnjama ljudi, jer je okončao opsadu Sarajeva i glad. Bio je dobar, jer je stvorio osnovu za povratak izbjeglica, za slobodne izbore, za demokratske institutcije i za ekonomski oporavak. Bio je i zbog toga dobar jer je NATO-u prenio mandat da sporazum u slučaju nužde provodi i silom. Mir iz Daytona je također omogućio otvaranje međuetničkog i međuvjerskog dijaloga. Stvorio je preduvjete za suočavanje sa prošlosti, konačno i time što su identificirane žrtve genocida i rata te time što je Međunarodni sud za ratne zločine dobio pristup poprištima strahota.

Ali, sporazum nije bio pravedan. Stvorio je osnove za nedosljedan mir. Za razliku od Njemačke nakon Drugog svjetskog rata, u Bosni i Hercegovini se nije dogodila denacifikacija. Bio je to pokušaj građenja demokracije na muljevitom tlu nacionalne mržnje. Daytonski je sporazum nagradio one koji su poveli rat. Priznao je Republiku Srpsku kao entitet s vlastitom državnosti – republiku koja je svoju egzistenciju zasnovala na progonu i genocidu.

Daytonski je sporazum postavio osnove za to da se parlament i vlada sastavljaju prema etničkim kvotama. Dopustio je da etničko-vjerska segregacija u školama bude svakodnevna. Još danas su u Bosni i Hercegovini na vlasti nacionalističke stranke koje su nekoć jedne protiv drugih vodile rat.

Daytonski je sporazum prije svega zemlji podario neučinkovitu upravnu strukturu: za samo četiri milijuna stanovnika zemlja sa svoja dva entiteta, deset kantona, jednim distriktom i jednom središnjom vladom ima 14 parlamenata i vlada. Ustavni poredak Bosne i Hercegovine nije rezultat samoodređenja. U Daytonu su ga parafirala dva strana predsjednika – srbijanski Slobodan Milošević i hrvatski Franjo Tuđman, te bosanski predsjednik Alija Izetbegović.

Vrijeme je da se suveren Bosne i Hercegovine pruži vlastiti novi ustav koji će moći izravnati put zemlji prema Europi i koji će odbaciti teret etničkih podjela. Europa i Amerika su spremne pomoći. Sada je na građanima Bosne same da u tome prepoznaju šansu i poduzmu taj korak.