1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Mit umire - Hiroshima 60 godina nakon atomske bombe

Martin Fritz3. kolovoza 2005

Prije 60 godina, 6. kolovoza 1945. po prvi puta u povijesti čovječanstva bačena je atomska bomba. U japanskom gradu Hiroshima istoga dana poginulo je 45.000 ljudi. Bomba je izazvala do tada neviđena razaranja.

https://p.dw.com/p/9ZGC
Hiroshima mjesec dana nakon eksplozije atomske bombe
Hiroshima mjesec dana nakon eksplozije atomske bombeFoto: AP

Do danas od posljednica zračenja poginulo je 140.000 osoba, a mnoge osobe i dan danas boluju. Nakon obnove 1949. godine Hiroshima danas ima više od milijun stanovnika i deseti je po veličini grad Japana.

Svake godine kada crvčci glasno na stablima cvrkuću Japanci se prisjećaju najmračnijih trenutaka novije povijesti svoje zemlje.

Zaglušujućim praskom eksplodirala je prva atomska bomba, a nosila je naziv «little boy» - ili u prijevodu «mali dečko». Bačena je iz američkog bombardera B-29 na Hiroshimu prije točno 60 godina. Bomba je ugasila život grada. Razlozi za bacanje atomske bombe su mnogoslojni. Sjedinjene Američke Države htjele su prisliti Japan na kapitulaciju i istodobno su htjele pokazati snagu prema Sovjetskom Savezu. Osim toga američki vojni dužnosnici htjeli su testirati svoje novo oružje na jednom gradu i njegovim stanovnicima.

Prema procjenama u samoj Hiroshimi u prvom napadu 1945. godine poginulo je 145.000 ljudi, a 350.000 je preminulo kasnije od posljedica prije svega radijacije. Hiroshima kakva je postojala do 1945. više ne postoji. U krugu od oko dva kilometara od hipocentra - dakle nulte točke gdje je eksplodirala bomba srušena su sva zdanja, nisu izdržale niti čelične konstrukcije.

Od kupole tadašnje industrijske i gospodarske komore ostao je samo kostur čelične konstrukcije. Kasnije je upravo ta ruševina postala simbolom porušenog grada.

Ukupno je uništeno ili oštećeno 70.000 kuća ili 80% ukupnih zdanja u Hiroshimi. Obnova grada postala je nacionalna zadaća. Japan se nakon rata obvezao miru i istraživanju te zalaganju za mir, a Hiroshima je postala simbol svih tih nastojanja. Stručnjak za gradska planiranja Mashiro Yamaji kaže: «Usvajanjem posebnog zakona cilj obnove je bio jasan: Hiroshima je trebala postati simbol ostvarenja vječnog mira, spomen grad mira. Ovaj poseban zakon vrijedi do danas i građanima predstavlja duhovnu potporu».

Međutim, 60 godina nakon rata i bacanja atomske bombe interes među građanima sve je manji. Dok je prije 15 godina na komemoraciji sudjelovalo milijun i pol ljudi ove godine sudjeluje jedva 500.000 osoba koje posjećuju muzej mira u Hiroshimi.

Razlog za sve manji interes je i činjenica da sve manje učenika posjećuju sa svojim školama Hiroshimu. Prije 20 godine došlo je još 600.000 učenika, a danas ih je upola manje. Mnogi razredi više ne noće u gradu, već samo na kratko posjećuju park mira i nakon toga odlaze u Osaku gdje se nalazi luna park filmskih sudija Universal.

Čak i učenici koji dolaze u Hiroshimu znaju zastrašujuće malo o atomskoj bombi, a to potvrđuje i izjava jedne učenice osmog razreda:

«Japan je vodio rat, kojeg su započele Sjedinjene Američke Drćave, ili ne, kriv je ipak bio Japan, jer je nastavio s ratom».

Njezin školski kolega imao je nešto jasniju sliku: «Japan je morao «progutati» atomsku bombu, jer je htio osvojiti druge azijske zemlje poput Koreje i Kine. To je moje osobno mišljenje. Razgovarali smo o tome u razredu».

Nastojana Hiroshime danas se nalaze pred novim izazovom. Do sada se znanje o bacanju i posljednicama atomske bombe prenosilo na dva načina: putem materijalnih tragova eksplozije u muzeju i putem izvješća žrtava koje su preživile. No žrtve su u međuvremenu u prosjeku starije od 75 godina i za nekliko godina ih više neće biti.

Nezainteresiranost raste kod mladih, a to primjećuju žrtve. Stoga je pokrenut jedan projekt kojeg opisuje Ahigeru Aratani: "Ove godine u ožujku smo započeli projekt s ciljem da djeca saznaju o iskustvima žrtava atomske bombe na način da sami čitaju iskaze žrtava. Pri tome djeca bolje razumiju tadašnje vrijeme i tužne osjećaje žrtava koji su u eksploziji izgubili članove svoje obitelji».

Potražnja za novim načinom odgoja i obrazovanja mladih je velik, pa ipak zanimanje za poseban predmet koji se bavi i tematizira odgoj za mir gubi na značenju u japanskim školama: «Ranije smo imali na svim školama poseban predmet obrazovanja za mir, danas više toga nema, i nažalost, škole o tome više ne vode računa».

60. godišnjica bacanja atomske bombe obilježit će se posebno dostojanstveno. Upućen je poseban poziv školama da se na nastavi obradi taj događaj. Možda japanski konzervativni političari žele još jednom naglasiti svoju ulogu žrtve u Drugom svjetskom ratu. Nakon proslave ponovno će mirovnim aktivistima u Hiroshimi biti teško upozoravati na opasnost od atomskog oružja i ratova.