Mitrovica: živjeti i raditi u podijeljenom gradu

Rijeka Ibar, koja vijuga kroz Mitrovicu, razdvaja dvije etničke grupe: Albanci žive na južnoj obali rijeke, a Srbi na sjevernoj. Grad ne sjeveru Kosova je i 20 godina nakon okončanja ratnih sukoba i dalje de facto podijeljen.

Mnogi stanovnici Mitrovice nikada nisu smogli hrabrosti da pređu na drugu stranu Ibra, preko mosta koji je zatvoren za promet auta, ali je otvoren za pješake. Most nadziru naoružani talijanski vojnici i oklopna vozila KFOR-a. Još uvijek se mirovne snage NATO-a na Kosovu brinu za mir i stabilnost.

Ni dvanaest godina nakon proglašenja nezavisnosti ove bivše jugoslavenske i srpske pokrajine, Srbi na sjeveru najmlađe države u Europi ne priznaju vladu u Prištini. Njihovo političko vodstvo pak blisko surađuje sa srbijanskom vladom u Beogradu.

Svako tko prelazi preko mosta s juga ka sjeveru uočiti će muškarce u civilu koji pažljivo promatraju prolaznike i koji tu kao slučajno čekaju u automobilima. Oni namršteno gledaju na one koji prolaze, a nekima se čak i grubo obraćaju. Kada se pređe na sjevernu stranu kao da se ne nalazite na Kosovu: dugi niz crveno-plavo-bijelih zastava Srbije s dvoglavim bijelim orlom vijore se na ulazu u Sjevernu Mitrovicu. Zastave Republike Kosovo nigdje nema.

Bolje je kada se govore oba jezika

Dhurata Prokshi most preko Ibra prelazi svaki dan. "Naravno, nije najbolji osjećaj kada ste Albanka i morate ići na sjever da biste radili", kaže 33-godišnja prevoditeljica za DW. No ona je istovremeno svjesna i sljedećeg: "Srbi sa sjevera imaju isti osjećaj kada moraju ići u južni dio Mitrovice."

Tijekom godinu dana, otkako je Dhurata počela raditi na Okružnom sudu na sjeveru podijeljenog grada, nikada nije bilo sukoba. Ona svoje odnose sa srpskim kolegama opisuje kao dobre. A to što uz svoj maternji albanski tečno govori i srpski jezik olakšava joj komunikaciju s građanima svih etničkih grupa na Kosovu. "U ustanovama poput suda nema problema kada govorim albanski. Ali ako odete u restoran ili kafić na sjeveru i naručite nešto na albanskom, ne možete znati kako će ljudi reagirati", objašnjava Dhurata.

Sa sjevera ka jugu

Na južnom kraju mosta preko Ibra vijori se velika crvena zastava s crnim orlom u sredini: nacionalnim grbom Albanije. I ovdje nedostaje zastava Republike Kosovo. I Miloš Vučinić redovno prelazi nevidljivu granicu između dva dijela Mitrovice. On je zaposlen u jednoj humanitarnoj organizacije sa sjedištem na jugu podijeljenog grada. Ranije, kada je prvih puta bio ovdje, stalno je osjećao strah i neizvjesnost, govori 23-godišnji nastavnik engleskog jezika za DW. "No bio sam i radoznao", nastavlja Miloš, „htio sam saznati kako se živi u drugom dijelu Mitrovice."

Engleskim jezikom se izbjegavaju konflikti

Kako Miloš ne govori albanski, on tijekom boravka u južnom dijelu grada komunicira na engleskom jeziku. Strani jezik nudi sigurnost i pomaže u izbjegavanju sukoba. "Na poslu imam i nekoliko prijatelja Albanaca i s njima povremeno izlazim na kavu. Oni su se u početku iznenadili kad sam im rekao da nikada ranije nisam bio u južnom dijelu Mitrovice. Najprije su mi oni pokazali južni dio grada - a potom i Prištinu."

Posljedice podjele najviše pogađaju mlade Srbe na sjeveru, smatra Miloš. „Oni čeznu za životom bez ograničenja i žele profesionalno napredovati. Za takvo što na sjeveru ne postoje uvjeti. Nadamo se da će se to u budućnosti konačno poboljšati."