1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Mitrovica nakon sporazuma

Refki Alija 4. svibnja 2013

Većina Srba ne podržava sporazum, a Albanci, usprkos određenoj rezerviranosti prema njemu, drže da će uslijediti bolji dani. Kakav je život u Mitrovici koja je već 14 godina podijeljen grad?

https://p.dw.com/p/18Q26
Foto: DW/R. Alija

Na sjeveru Mitrovice, osim u Bošnjačkoj mahali gdje je izgrađeno više stambenih blokova, druge gradnje skoro i da nema. Neke ulice su i dalje razrušene, poruke i natpisi s „rodoljubnim porukama“ naročito se ističu u središtu grada. Kavane su pune gostiju, veliki je broj automobila bez registracija, starih i po više desetljeća. U centru grada se prodaja voća, povrća, tekstila, deviza i koječega drugog - obavlja na ulici.

Srbi sporazumima nikad ništa nisu dobivali

Mnogi, pa i neke kolege novinari, izbjegavaju govoriti o sporazumu o normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije. Jedna od onih koja pristaje na razgovor je Zvezdana Janković, apsolventica Filozofskog fakulteta. Za sebe kaže da je pesimistica iako priznaje da joj sporazum nije jasan. „Što se Srba tiče, nikad ništa nismo dobili postizanjem ili parafiranjem, kako kaže premijer Dačić, bilo kakvih sporazuma do sada. Tako da ne vjerujem ni da će ovaj nešto moći promijeniti na bolje. Naprotiv, bit će još gore“. Ona ne vjeruje ni da je na vidiku poboljšanje životnog standarda. Rješenje, smatra, nije ni u „financijskim injekcijama“: „Ono što nama treba je oporavak gospodarstva. A ono što je, na žalost, tužna činjenica, je da nitko neće ulagati u trusna područja.“

Mitrovica
14 godina kasnije, Mitrovica je još uvijek podijeljen gradFoto: DW/R. Alija

Srbin oženio Albanku i prešao u južni dio grada

Na glavnom mostu, sa sjeverne strane, ogromne količine šljunka. Neki građani pješice prolaze s jedne na drugu stranu. Pripadnici Kosovske policije na sredini mosta sjede u hladovini, a malo dalje se nalaze i talijanski karabinjeri. U južnom djelu grada je nekako življe. Primjetna je gradnja zgrada na nekoliko katova, više je zelenila i parkova, vrtovi su prepuni posjetitelja.

Izet Saliji, bivši radnik Trepče, koji sada živi od novca kojeg mu šalje sin iz Njemačke, s većim optimizmom gleda na budućnost: „Dobro je, postignut je taj sporazum, malo se smirila situacija. Nadam se da će biti bolje i to kako za nas, tako i za Srbe“ kaže on i smješeći se dodaje da se nedavno „jedan Srbin, koji živi sjeverno od Ibra, oženio Albankom s juga. Pošto ovaj brak nisu prihvatili njegovi, prešao je i već mjesec dana živi kod tazbine.“ Saliji vjeruje da će taj sporazum poboljšati ekonomsku situaciju svih u gradu, bez obzira na nacionalnu pripadnost. „Treba se malo ojačati ekonomiju, vjerujem sada da će biti više donatora i da ćemo izaći iz ove slijepe ulice“, kaže on.

Političari rade za svoj džep

Iako je grad podjeljen, mnogo je toga što povezuje građane s jedne i druge strane Ibra. Nezaposlenost, loše ceste, problemi s vodom, strujom, nedostatak škola, bolnica - samo su neki od njih. Većini Srba i Albanaca su dojadila politička prepucavanja, tim više, što kako kažu – političari više rade za sebe nego za njih koji su ih birali. Zvezdana Janković to ovako objašnjava: „Kada je u pitanju taj, da kažem lokalni patriotizam, onda smo svi veliki,onda smo svi braća. Međutim, kad se to malo zagrebe, ispostavi se da dobar dio njih radi zbog svojih osobnih interesa.“

Tako misli i Saliji: „Više rade za sebe i svoj džep, nego za narod. Koliko imamo siromašnih, a na drugoj strani toliki milijunaši. Odakle?“ I otrežnjenje je zajednička osobina to dvoje Mitrovčana, kada je riječ o prošlosti.

Parole na zgradama na jugu Mitrovice
Parole na zgradama na jugu MitroviceFoto: DW/R. Alija

Crkve, džamije i barikade

„Nikada ne bih zapalio crkvu. Kao džamija, tako i crkva – svete su kuće. To nije bilo dobro niti za nas, niti za Srbe. Što su nam skrivile crkve ili džamije, pa da ih palimo?“, kaže Saliji.

Zvezdana Janković tvrdi da ona, ali i mnogi njeni sunarodnjaci, ne bi više išli na barikade koje su organizirane na sjeveru: „Ljudi koji su im govorili u početku da trebaju ići na barikade, da moraju na njima dežurati, na kraju su im ti isti ljudi rekli – “E, više nema potrebe za tim barikadama, 'idemo, mičite sve to, idemo iz početka!”.

Jasna Šćekić, dopisnica Radija Slobodna Europa iz Mitrovice, primjećuje da se u osnovi još ništa nije promjenilo nakon ovog sporazuma, ali da je primjetna izvjesna doza „panike i straha među Srbima“: „Kada kažem panika, mislim na neizvjesnost: hoće li ili neće opstati srpske institucije, hoće li će Sud u Mitrovici suditi prema zakonima Kosova, hoće li će studenti na diplomama imati žig Srbije ili Kosova?… Što se naših sugrađana, Albanaca na sjeveru tiče, i oni se slažu da će primjena sporazuma biti teška. I oni imaju svojih problema što se tiče slobode kretanja, nezaposlenosti i izuzetno loše socijalno-ekonomske situacije.“