1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Mladi autori ne poznaju jezične barijere

26. ožujka 2010

Svejedno žive li u Šibeniku, Beogradu ili Banjoj Luci, mnogi mladi književnici ne vide prepreke - ni u jeziku niti u granicama. To pokazuje i zbirka kratke proze “Ja sam priča.”, koja je predstavljena u Banjoj Luci.

https://p.dw.com/p/Mbwu
Mlada žena piše
Mnogi mladi autori lako prevladavaju granične i jezične barijereFoto: picture-alliance/chromorange

Čini se da književni kružok mladih autora nije podijeljen na države na prostoru bivše Jugoslavije, već da su svi "u istom dvorištu". Njima rijetko kada smetaju jezične barijere, oni se jednako prijavljuju na natječaje i sajmove knjiga kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Srbiji ili Hrvatskoj. Lani Bastašić bilo je lakše objaviti radove u susjednim državama nego u svom gradu Banjoj Luci. Tvrdi da prepreke ne postoje i da je to dokazala i zbirka kratke proze mladih "Ja sam priča." koja je obuhvatila autore takoreći "od Vardara pa do Triglava", a predstavljena je ovoga tjedna u Banjoj Luci.

Scena s predstavljanja knjige
Knjiga "Ja sam priča." je predstavljena u Banjoj LuciFoto: DW/Sanja Srdic

"Ovo nije neka jugonostalgičarska priča", ističe Lana i objašnjava: "Ako uzmete ovu zbirku i čitate ju ne gledajući tko je napisao priču i odakle je, vidjet ćete da postoji određena sličnost. Valjda smo svi mi nositelji te kulture za koju ne znamo kako bi ju nazvali, ali je na sličan način iskazujemo."

"Djeca iz istog dvorišta"

U Banjoj Luci su knjige "incident", kaže ova mlada autorica čije su se priče našle u zbirci "Ja sam priča.". Čita se samo ono što se mora. Čak i studenti čitaju samo ono što im treba za ispit. Kako onda živjeti od pisanja?

Jedan od onih koji je našao rješenje je kolumnist, novinar i književnik Dragan Bursać iz Banje Luke. Kaže da je kolumna "nesretan brak između književnosti i novinarstva", ali da se od tog braka može živjeti. Književnu scenu zemalja u regiji smatra jedinstvenom. "Jedna scena je prostor na kojem se govori isti jezik, a po mom mišljenju isti jezik je onaj gdje te razumiju bez obzira kako se on zove. Tu ne možemo govoriti o šest, sedam scena kad nas ima toliko kao stanovnika predgrađa Tokija", smatra Bursać.

Dok god se razumijemo…

Maja Klarić iz Šibenika i Dragan Bursać iz Banje Luke
Maja Klarić iz Šibenika i Dragan Bursać iz Banje LukeFoto: DW/Sanja Srdic

Pjesnikinji Maji Klarić iz Šibenika ovo je samo izlet u kratku priču koju, kako tvrdi, nije ni slutila da zna napisati. Tek kada se prijavila na radionicu za kratku priču saznala je da su njezina dva teksta u konkurenciji od preko 300 njih uvrštena u zbirku "Ja sam priča.". Smatra da se mogućnost zarade od pisanja kolumni previše eksploatira, pa bi svi htjeli biti Miljenko Jergović ili Carrie iz serije "Seks i grad". Mlade autore u regiji ne djeli po državama već po temama o kojima pišu, na "jednostavne" ili urbane.

"Ponekad dolazi do diskriminacije, da su ti koji pišu o urbanim sredinama više gurani naprijed, a ovi, kao, jednostavniji njima treba više vremena da se izbore. Na kraju svako nađe svoj put", riječi su pjesnikinje Maje Klarić.

Na kraju, svi mogu provjeriti je li zaista riječ o ljudima koji žive "u istom dvorištu". Priče svih autora objavljenih u zbirci ostale su na pismu i jeziku na kojima su pisane u originalu. U svakom slučaju, zbirka "Ja sam priča." poziva mlade koji imaju što reći da se prihvate olovke i papira ili, ako im je lakše, worda i tastature.

Autorica: Sanja Srdić, Banja Luka

Odg. ured: A. Jung-Grimm