Erozija liberalne Europe
13. svibnja 2018
Prije deset godina, u Hrvatskoj su se mnogi kafići zvali „Cafe Europa". U Splitu se sjedilo i filozofiralo u nepretencioznom „Cafeu Genscher". Onaj tko je htio naglasiti da nešto u zemlji ide kako treba, govorio je: „Ovo je europski standard". Sada samo još mali broj ljudi govori o stvarima koje idu kako treba. Prema Europi se izražava skepsa. Jednom je postojala nada da će Europa donijeti bolju budućnost. Napredak za kojim su, nakon mnogo godina zastoja i rata, mnogi čeznuli. Iz te nade je u međuvremenu nastao jedan od najvećih migracijskih pokreta u Europi. Mlada, obrazovana generacija, koja nije doživjela građanski rat, nalazi se u egzodusu. Čak i starije generacije napuštaju zemlju – mnogi odlaze u Njemačku. Od „budućnosti Europe" ostala je sloboda da se nađe posao u Njemačkoj i napusti vlastitu zemlju. I da se često radi u poslovima za koje su potrebne niže kvalifikacije. Europa nije došla. Hrvatska dalmatinska obala bilježi boom kao turistička lokacija, ali bogatstvo jednih znači tri eura zarade po satu za druge. Kafići u Splitu se sada zovu „Cafe Ego".
U ovom europskom tjednu su se dogodila tri središnja događaja koja su demonstrirala europsku slabost, rascjepkanost i dezorijentiranost: uzoran đak Macron je dobio Karlovu nagradu u Aachenu, održao pledoaje za Europu i u vatrenom govoru kritizirao njemačku fiskalnu politiku i ogroman izvoz. On ne poznaje dobro Angelu Merkel ako misli da će ona dopustiti da se na taj način javno nađe pod pritiskom. On dobro poznaje Njemačku ako misli da Nijemci u svojoj recepciji ignoriraju zamjerke koje Francuzi imaju na njegovu fiskalnu politiku. Viktor Orban je, nakon što je izabran za premijera, provocirao, rekao da je liberalnoj demokraciji odzvonilo. SAD se povukao iz „deala" s Iranom i pokazao slabost Europe kao globalnog igrača. Mnoge zemlje na Bliskom istoku više ne računaju sa SAD. A Europa je preslaba da popuni tu rupu. Macron je govorio o europskoj snazi, hrabrosti. Time je izazvao oduševljenje – ali reakcije nakon njegovih posljednjih govora u Europskom parlamentu pokazuju da Merkel nije usamljena u svom oklijevanju.
Više hrabrosti
Ovoj Europi je potrebna hrabrost. Da. Onaj tko voli Europu, trenutno neumorno ukazuje na mir koji nam je donijela europska suradnja. Više blagostanja. Ali ne za sve. Pokušaji politike da uvjeri ljude moraju se premjestiti u svakodnevni život tih ljudi. Demokratski deficit Europske unije je trenutno prevelik i kretanje u pravcu „više Europe" će biti teško ostvarivo samo na veresiju. Oni koji se zalažu za Europu šute o njezinim slabostima. To je njihova najveća slabost dok se zalažu za više Europe. Ideja Sjedinjenih Europskih Država je pod sjenkom nepovjerenja. Bi li to značilo još veću moć za nadnacionalne instance kao što je EU – uz isto tako malo demokratske legitimacije?
Liberalna demokracija se nije našla na meti kritika zbog svojih temeljnih demokratskih vrijednosti, već zbog fokusiranja liberalnog aspekta posebno na svjetsko tržište i reguliranja u korist globalnih koncerna, banaka i onih koji investiraju u nekretnine. Mnogi smatraju da je to Europa bogatih. Većina Europljana s „liberalnim" ne povezuje univerzalna ljudska prava, već činjenicu da je, kao što se to dogodilo u Portugalu, nakon intervencije „Trojke", liberalizirano tržište rada i da gotovo nema domaćeg stanovnika koji može sebi priuštiti stan u centru Lisabona. Umjesto toga masovni turizam, strani investitori, minimalan dohodak, javne ustanove koje su „iskrvarile". Strani kapital trenutno izmiče ljudima domovinsko tlo pod nogama. Jedina obrana koju još imaju je obrana „od stranog", jer je financijski kapital apstrakcija prema kojoj se gnjev ne može usmjeriti.
Macrona u Njemačkoj slave jer drži lijep govor. Istovremeno, intelektualci u Francuskoj organiziraju proteste zbog njegove politike, koja prijeti ponavljanje grešaka njemačke Agende 2010. Filozof Jean-Claude Monod je nedavno Macronov vladajući stil okarakterizirao kao „autoritarni liberalizam". On dobro zvuči na međunarodnom parketu, ali na unutarnjem planu ubija pluralitet. Macronove mjere štednje se, kažu, odnose i na obrazovanje i umjetnost kojima se obrazovani predsjednik rado diči u inozemstvu. Etika kompromisa kod Macrona nekako nestaje u sve većoj daljini. Orban je već tamo gdje se kompromis više ne može naći. Patos vlastitih uvjerenja – svejedno na kojem kraju političkog spektra – među ljudima ne šiti vjeru u Evropu.
Više demokracije
Europski političari moraju pretočiti ideale za koje se bore u politiku za svoje građane. Kada „mir" kao argument više nije dovoljan, počinje kuhati nezadovoljstvo. Europa ponovno može postati ljubav Europljana samo ako se osjeti da se radi o „našoj budućnosti". Možda će se u najmanjim zaseocima kontinenta ponovo naći kafići s imenom „Europa". Mjesta u kojima ljudi ponovo jedu i piju umjesto da govore o svojim brigama i pitanjima identiteta – i služe turiste iz bogatijih zemalja. Više Europe može se ostvariti samo uz više demokracije.