Momak na lošem glasu smjerno kuca na vrata

Svi članovi kluba, uključujući i Njemačku, odali su priznanje srpskom „momku“, kojeg inače bije glas osobe koja se voli inatiti, da je bio sposoban za preobraženje iz Saula u Paula. .

Od sredine 2012. godine u Beogradu su na vlasti nekadašnji nepomirljivi nacionalisti, a upravo oni su uz briselsko posredovanje potpisali Sporazum s otcjepljenim Kosovom. Tako je Srbija Europskoj uniji podarila vanjskopolitički uspjeh, a takvi uspjesi su u Bruxellesu roba koja nedostaje. Stoga sada slijedi nagrada.

I njemački političari znaju da Srbija ima važnu stratešku ulogu na Balkanu. Nije slučajno to da na internetskim stranicama njemačkog Ministarstva vanjskih poslova nema jedinstvenog vrednovanja odnosa s Beogradom. Dok su veze s Albanijom označene kao „tijesne i partnerske“, a odnosi sa Hrvatskom kao „izvrsni“, berlinska diplomacija je srž odnosa sa Srbijom pretočila u formulaciju „Podrška kursu gospodarskih i političkih reformi“. U jeziku diplomacije često je važno i to što se izbjegava reći: Odnosi s Beogradom su komplicirani.

Nije samo pogled iz Berlina prema Beogradu distanciran i kritičan. Isto vrijedi i u suprotnom smjeru. U Srbiji nije zaboravljen „Milosrdni anđeo“, neslužbeni naziv kojim je, kako se vjeruje u Srbiji, NATO maštovito krstio skoro tromjesečno bombardiranje Srbije 1999. godine, u kojem je sudjelovala i Njemačka i u kojem je između ostalog kazetnim bombama i uranskom municijom ubijeno više civila nego vojnika. Zato je u zemlji moguće računati s dvotrećinskom većinom zagovornika pristupa Europskoj uniji ali i s isto toliko protivnika učlanjivanja zemlje u NATO savez.

Više od pukog administrativnog čina

Od rata je prošlo skoro 15 godina i tadašnji sudionici su ili umrli – kao autokrat Milošević – ili su politički umirovljenici koji pišu memoare, kao Bill Clinton ili Joschka Fischer. Ako početak pregovora za siječanj 2014. mjerimo prema intenzitetu ratne propagande iz 1999. godine, koja je bila gromoglasna i u zapadnim prijestolnicama i u Beogradu, onda je taj datum mnogo više od pukog administrativnog čina.

Strastveni nacionalisti i dalje ponekad potegnu optužbe u pravcu Berlina da i demokratska Njemačka prema Srbiji provodi politiku „Četvrtog Reicha“, misleći valjda na navodnu težnju Berlina za uspostavom kontinentalne dominacije. Oni tumače srpsko-njemačko ratno neprijateljstvo iz dva svjetska rata i iz 1999. kao znak kontinuiteta antisrpske politike. U tom misaonom modelu politika Srbije tijekom devedesetih naravno nije sporna, iako je sudski potvrđena njezina odgovornost za nespriječavanje genocida u Srebrnici.

Naravno, većina građana Srbije ne vidi Njemačku i EU crno-bijelo. Ali latentna sumnjičavost prema Njemačkoj, koja se dobrim dijelom poklapa sa sumnjičavošću u odnosu na EU i dalje je široko rasprostranjena.

Put u EU vodi preko Berlina

Usprkos tome u Beogradu se dobro zna da je odnos s Berlinom u osnovi važan za uspjeh predstojećih pristupnih pregovora. Zašto? Pred Srbijom je ogroman zadatak: zemlja je financijski stalno na rubu, korupcija je dio svakodnevice, infrastruktura je zastarjela, pravosuđe nije ni učinkovito niti imuno na uplitanje politike, biznisa i krupnog kriminala, itd.

A u strateškom fokusu njemačke razvojne pomoći na Balkanu upravo je Srbija. Njemačka je najveći europski donator i poslije Italije najveći ekonomski partner Srbije. Ipak, sadašnja razina bilateralnih odnosa neće biti dovoljna za odlučujuću fazu približavanja Srbije Europskoj uniji.

Iz Berlina je do sada dopirala poprilično hladan diplomatski ton i postavljanje uvjeta koji su u Srbiji doživljeni kao rigorozni. Povremeno u djelu beogradskih medija se rado događa uskrsnuće „zlog Nijemca“ iz prošlosti. Sve te stvari bi trebalo postepeno zamjeniti iskrenim partnerstvom i razumjevanjem za osjetljiva pitanja.

Ne treba zanemariti značaj tehničkih pregovora u Bruxellesu. Ali politički put Beograda u Europsku uniju vodi preko Berlina, umornog od proširenja.