Morbidni spektakl

Iako se i u Vatikanu pojavljuje dvojba u to je li uistinu dobro izabrana dosadašnja režija da se papa u sadašnjem zdravstvenom stanju dovlači pred kamere, poglavar katiličke crkve danas se ponovno na nekoliko minuta pojavio na prozoru svoje rezidencije i pozdravio okupljene vjernike. Rimski komentatori primjećuju kako vatikanski PR-stratezi u posljednje vrijeme igraju čudnu igru.

S obzirom na vidljivo pogoršanje zdravstvenog stanja 84-godišnjeg pape Wojtile kronični optimizam ne umiruje ljude, nego prije nailazi na nerazumijevanje. Televizijske slike u noći Velikoga petka, kada je Radio Vatikan pokazao samo leđa tog starca, pomalo su bile bizarne, a zatim i nastup na Uskrs, kada se sjedina očajnički borio sa svojim glasom - uz izobličeno lice čuo se samo hropot. «Pitam se mora li se to stvarno pokazivati», izjavio je jedan mladi njemački katolik u Rimu.

Marljivi kardinali televizijske nastupe oboljelog poglavara katoličke crkve nazivaju njegovim osobnim križnim putom. Taj program je pravi kontrast ludilu o mladosti i hiperzdravima koje vlada u našem društvu, nastavljaju oni. Međutim, i u Vatikanu se pojavljuju prvi glasovi koji se pitaju ne bi li bilo bolje ako bi se te šokantne slike ipak izbjegle. «Treba li se svijetu prikazivati ta strašna nemoć? Ne trpi li zbog toga autoritet crkve, autoritet kršćanstva», pitaju se poljski mediji. Još oštriji je «Tagesanzeiger» iz Züricha, koji navodi kako je riječ o morbidnom spektaklu i «materijalu za voajere». I u njemačkim se feljtonima pojavljuje pitanje tko to vuče konce u vatikanskoj politici za odnose s javnošću: jesu li to mirni i razboriti kardinali, poput državnoga tajnika Angela Sodana ili je to njemački zaštitnik vjere, koji je uvijek spreman kritizirati medije, kardinal Joseph Ratzinger? Ili je to agilni čovjek u službi Djela Božjeg i glasnogovornik Svete Stolice Joaquín Navarro-Valls, koji i u najkritičnijim trenucima uvijek pokušava proslijediti nešto dobro.Ili je to izrazito neupadljivi papin privatni tajnik Stanislav Dziwisz, čiji sve veći utjecaj i sve veća moć ne malom broju ljudi u Rimu postaje itekako čudna?

Sa zabrinutošću se i s nepovjerenjem promatra nezadrživi uzlet «vjernoga sluge» Dziwisza, koji jedini u Vatikanu ima neograničeni pristup starom pontifeksu i koji se od njega ne miče 24 sata na dan. On svom gospodaru služi već četrdeset godina, još dok je Karol Wojtyla bio kardinal u Krakovu, a u znak zahvale papa ga je promaknuo u biskupa.

Zbog poodmakle parkinsonove bolesti Ivan Pavao Drugi ne može više govoriti, ne može napisani više od par redaka, jedva da još može čitati, a voditi rasprave i upuštati se u njih također više ne može. Utjecaj i moć njegova pomagača raste sa svakim danom njegove bolesti, naglašava se u Rimu, a tu odavno već nije riječ samo o strategiji odnosa s javnošću. Službeno je papa apsolutni vladar, pa i iz bolesničkoga kreveta. Međutim, stvarno – a tu su poznavatelji prilika jedinstveni u ocjeni – struktura vlasti u Vatikanu počela se mijenjati. Teolozi kažu: «Kraj jednog pontifikata».