Moskva ni izdaleka nije uzor za slobode medija

Naravno da je ruski predsjednik bio ponosan kada je u Moskvi pozdravio svjetsku vrhušku novinskih nakladnika: "Bez obzira ako vas je možda netko pokušao uvjeriti da ne dođete na ovaj kongres ili vas je čak htio zastrašiti, drago mi je što mogu ustvrditi da se novinstvo ne može zastrašiti i da ste došli u Moskvu. Hvala vam."

Hvalite me usta moja kada druga neće

Ali nakladnici nisu došli u najveću zemlju svijeta kako bi hvalili Rusiju. Pohvale je preuzeo sam Vladimir Putin koji je istaknuo izbor ruskog naroda za demokraciju: "Očito je da su takve korjenite promjene nezamislive bez slobode tiska. Najvažniji jamac za nepovratnost tog izbora bila je i ostala sloboda masovnih medija. To je naše dragocjeno dostignuće koje je utemeljeno Ustavom. Zakon o masovnim medijima, koji je donesen 1991., slovi kao jedan od najliberalnijih na svijetu."
Ali realnost izgleda drugačije - i to vide mnogi ruski novinari kao i strani posjetitelji. Doduše, nema više banalne cenzure kao u vrijeme komunizma, ali Timothy Balding, direktor Svjetskog udruženja novinskih nakladnika, ukazuje kako je samo 10% tiska u Rusiji sposobno samostalno opstati na tržištu. Svi ostali su ovisni o nečijem novcu - vlade, stranaka, pokrajnskih uprava, poslovnih ljudi ili drugih skupina. Često se događa, osobito u provinciji, da se novine otjeraju s tržišta tako da im se isključi struja ili grijanje ili se novinare maltretira apsurdnim zahtjevima za plaćanje poreza. Sve je to i više nego opasno, misli Balding: "Ne može biti da zemlja, supersila veličine Rusije ima novinarstvo koje ima tako malo utjecaja, tako malo moći. Tako što nema ni u jednom drugom usporedivom modernom društvu. I vjerujem da Rusija u budućnosti neće moći postojati bez snažnog tiska ni kao snažna gospodarska zemlja niti kao demokracija."

Ruse različita mišljenja, navodno, zamaraju

Sve to, dakako, ruski televizijski gledatelji nisu mogli čuti. U vijestima su dobili servirano samo riječi njihova predsjednika. S druge strane, Balding je upravo ukazao i na taj problem elektroničkih medija koje kontrolira ruska država i mnogih drugih koji su u vlasništvu državnih poduzeća: "Gasprom posjeduje dva važna tiskana dnevnika i mnoge druge medije. Toga nema ni u jednoj drugoj modernoj demokraciji. To nije dobro i to nije dobar znak. I to ne potiče novinare da budu hrabri, da se razvijaju i budu neovisni, objektivni i pošteni."
Za razliku od ruskih domaćina, Svjetska novinska udruga ne želi svjedočiti o besprijekornoj slobodi tiska u Rusiji, nego započeti kritički dijalog - koji se u Rusiji uglavnom odvija daleko od očiju javnosti. Za uglednog i vladi uvelike naklonjenog voditelja postaje RTR Nikolaja Svanidsea, to ima i jednostavan razlog: ruska publika nije ni navikla na suočavanje s izborom, nije navikla čitati ili slušati različita mišljenja. Tako što zamara i tjera na razmišljanje.