Mrkva i batina za Afriku

Stanovnici siromašnih država kao što su Mali, Senegal, Maroko ili Nigerija, pronalaze uvijek nove putove kako bi došli na europski kontinent. Pri tome ih ništa ne može zastrašiti – ni visoki troškovi i cijena koju traže krijumčari, ni po život opasni put u malim čamcima, ni visoka bodljikava žica.
Bijeg iz Afrike može se otežati, ali se ne može spriječiti. I to ne samo zbog demografske eksplozije na tom kontinentu ili ratova, gladi, bolesti i širenja pustinja, koji otežavaju preživljavanje. Bijeg se ne može spriječiti, jer još nikada u povijesti nije bilo moguće zaustaviti seobu naroda.
Dakle, nema drugog izlaza. Htjeli to Europljani ili ne, Europska je unija već odavno postala useljenička zemalja. Podizanje zidova nije dovoljno. Useljenička politika je više od osiguravanja granica. U slučaju Afrike to znači razraditi konkretne koncepte za zemlje u razvoju i otvaranje legalnih kanala za useljenike.
To što Europa sada počinje surađivati s afričkim državama dobar je znak. Ostaje nada da neće sve ostati na lijepim riječima i izjavama solidarnosti, da se na kraju neće sve svesti na politiku mrkve i batine i na novac za povratak ilegalnih useljenika u zemlje iz kojih potječu.