1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Na početku bijaše riječ"

Clemens Finzer18. rujna 2006

Što je Joseph Ratzinger u Regensburgu doista rekao o proroku Muhamedu i što je htio time reći o islamu?

https://p.dw.com/p/9Zge
Spaljivanje pape-lutke u Iraku
Spaljivanje pape-lutke u IrakuFoto: AP

Zacijelo nitko od 1500 slušatelja papinog predavanja na Regensburškom sveučilištu nije slutio da će papino predavanje izazvati takve reakcije u islamskom svijetu. Svi se slažu da je papa shodno znanstvenoj tradiciji upotrijebio jedan citat bizantskog cara Manuela II. star više od 600 godina da bi potkrijepio svoje izlaganje: «On je rekao, citiram: pokaži mi što je Muhamed novoga donio i naći ćeš samo loše i nehumano, kao ono da je propisao da se vjeru koju on propovijeda širi mačem.»
Prije toga je papa naširoko objasnio da je ovaj citat odabrao samo kao poticaj za razmišljanje o temi «vjere i razuma» dodavši da nama danas izjava bizantskog cara zvuči «iznenađujuće grubo». Benedikt XVI. zatim nastavlja citirati cara Manuela II.: «Citiram doslovce: Bogu se ne sviđa prolijevanje krvi, a nerazumno djelovanje je u suprotnosti s Božjim bićem. Vjera je plod duše, a ne tijela. Tko, dakle, nekoga želi dovesti do vjere, treba sposobnost dobroga govora i ispravno razmišljanje, a ne nasilje i prijetnju.»
Katolički teolog Wolfgang Beinert slušao je papino predavanje na Regensburškom sveučilištu. On ga smatra izvrsnim i «tipičnim za Ratzingera»: «Stječe se dojam da je duša islama povrijeđena, barem kod nekih ljudi, ako se to dobronamjerno interpretira, a ne pretpostavi zlonamjernu propagandu, što ja ne bih htio.»
Beinert kaže da je papa upotrijebio citat da bi ukazao na problem s kojim se bore sve religije, da pored biti religije postoji i loša strana da se dospije u fanatizam: «Ako se čovjek pozabavi filozofski onim što je papa rekao, onda dolazi do zaključka da fanatizam i pretjerana emocionalnost nisu načini za rješavanje problema. Osobito ne problema međureligijskog dijaloga, pa ni problema dijaloga među kršćanskim crkvama i unutar crkava.»
Slično misli i profesor za islamski nauk Harry Harun Behr sa sveučilišta Erlangen/Nürnberg. On razumije uzbuđenje muslimana, ali ga ne odobrava. Za papino predavanje kaže da se radilo samo o vjeri i razumu i ničemu drugom: «Tema njegovog predavanja nije ni u kojem slučaju bio odnos islama i kršćanstva. Kad bi predavanje bilo u tom smislu bitno za katoličko gledanje na islam, onda bi to bio povratak na vrijeme prije Drugog vatikanskog koncila – ali to se ne može tako razumjeti.»
Profesor za islamski nauk preporučuje kršćanskim i islamskim stručnjacima da u miru pročitaju papino predavanje i onda međusobno diskutiraju: «Mislim da bi bilo dobro da svatko tko misli kako sada treba potpiriti diskusiju, tekst predavanja skine s interneta i u miru ga pročita. Sljedeći bi korak bio, a to bi odgovaralo i islamskoj etici, da se i od drugoga nešto može naučiti – da se razmisli o tomu, ima li tu doista nešto u toj priči, kako je tu predočena.»