Na udaru moćnika prva je sloboda medija

U diktaturama novinari koji kriticno izvještavaju žive opasnim životom. Njih se proganja, saslušav, trpa u zatvor ili ih se cak i ubija. Zbog cega? Što je ustvari njihov "prijestup" pitamo se i mi u ime naših kolega komentarom Miodrag Šorić:

Oni izvjestavaju o korumpiranim politicarima ili direktorima. Otkrivaju da vojska muci civile, javno kritiziraju islamisticke propovijednike koji pozivaju na mrznju i progon onih koji drugacije misle, na svjetlo dana iznose kako ogranizirani kriminal razjeda drustvo.
Povodom Svjetskog dana slobode medija organizacije za zastitu ljudksih prava podnose tuznu bilancu: samo u prva cetiri mjeseca ove godine 13 je novinara tijekom obavljanja svoga posla izgubilo zivot, stotine njih je uhiceno, prijetilo im se ili ih se napadalo. Autoritarni vlastodrsci i dalje krse pravo novinara na fer obranu pred sudom. Bez obzira radilo se o Rusiji ili drugim drzavama bivseg Sovjetskog Saveza, o vecini africkih ili arapskih zemalja, o Iranu, Indoneziji ili Kini: zivot novinara koji u tim drzavama ne podilaze vlasti je u opasnosti.
Pri tome su argumenti totalitarnih vlastodrzaca, kada domacim medijima stavljaju brnjicu gotovo uvijek isti: u pricnipu, kazu, nemamo nista protiv demokracije i slobode medija. Ali ljudi za to nisu zreli.
Razloga koji takve argumente navodno podrzavaju uvijek se nadje. Izgovor pod kojim se danas cenzuriraju domaci mediji borba je protiv medjunarodnog terorizma. Taj se argument navodi prije svega u arapskim drzavama.
Ali, i zapadne drzave moraju prihvatiti optuzbe da su odgovorne za smrt novinara. Tako je primjerice u Iraku vise novinara izgubilo zivot jer americki vojnici nisu bili u stanju razlikovati izmedju objektiva televizijskih kamera i minobacaca.
Sto bi se dakle moralo uciniti? Organizacije za zastitu ljudskih prava i dalje moraju u javnost iznositi slucajeve krsenja slobode medija te na taj nacin vrsiti pritisak na rezime. Zapadne se vlade cesto znaju nagoditi s poluautoritarnim rezimima - nekada iz sigurnosnopolitickih, a nekada iz gospodarskih razloga. Tuzan primjer za to su navodno izvrsni odnosi izmedju njemacke i ruske ili njemacke i kineske vlade.
Hrabri novinari, ali i politicki angazirani gradjani slobodnih drzava ne moraju slijediti taj primjer.
Sloboda medija i shodno tomu sloboda covjeka preveliko su dobro a da bi ih se prepustilo cinicima na diplomatskom parketu da o njima sude.