1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Nagrade na Puli iznenadile

Vid Mesarić25. srpnja 2006

Zlatne arene za najbolji film, scenarij, režiju te žensku sporednu ulogu na 53- Filmskom festivalu u Puli otišle su filmu nastalom u koprodukciji Bosne i Hercegovina, Hrvatske i Srbije – radu redatelja Antonija Nuića „Sve džaba“.

https://p.dw.com/p/9Zh8
Mortiz de Hadeln predsjedavao je međunardonim žirijem u Puli
Mortiz de Hadeln predsjedavao je međunardonim žirijem u PuliFoto: AP

Takva odluka žirija nacionalne konkurencije pomalo je iznenadila upućene pratitelje festivala koji su uoči podjele nagrada prognozirali ravnomjerniju distribuciju Arena u glavnim kategorijama, no ovogodišnji program natjecanja hrvatske filmske produkcije svojom je uravnoteženom kvalitetom dopustio da sve varijante podjele nagrada budu moguće.

Road-movie na bosanski način

Pobjednički film ovogodišnje Pule „Sve džaba“ producenti su predstavili kao film ceste. Priča, naime, govori o tridesetogodišnjaku koji nakon pijane svađe u kojoj poginu njegovi najbolji prijatelji, odluči prestati piti. Svoj će cilj pokušati ostvariti putujući Bosnom od grada do grada i trošeći svoje nasljedstvo na plaćanje pića drugima, no iako protagonist Nućeva filma nudi sve „džaba“ putem će naići na nerazumijevanje i nepovjerenje, ali i na mnoga iskušenja. Predstavniku mlađe generacije filmaša Antoniju Nuiću, rođenom Sarajliji, ovo je dugometražni debi, a kao popisnik i režije i scenarija pobjedničkog ostvarenja imao je niz razloga za slavlje:

"Jako lijepo, fenomenalno. Hvala svima, hvala žiriju, hvala divnoj pulskoj publici koje je stvarno bilo na svim projekcijama. Lijepo je da se film uopće snimio, a ovo je onda još ljepše."

Žiri oduševljen, publika ravnodušna

Iako je pulska publika filmu „Sve džaba“ dodijelila tek 7-mo, pretposljednje mjesto, čini se da su Nuićev redateljski senzibilitet, te glumačke bravure odlične ekipe predvođene Rakanom Rushaidatom, Natašom Janjić, Franjom Dijakom i Bojanom Navojecem pogodili ukus ocjenjivačkoga suda. A upravo je glumačka podjela za Nuića bila jedan od najvećih problema:

"Teško je napraviti podjelu za 30-ak uloga. Mi radimo u malim glumištima. I hrvatsko i bosansko i srpsko glumište vrlo je ograničeno. Za čovjeka od 50 godina nemate previše izbora. Uvijek ostanete na jednom ili dva čovjeka, i ako vas samo jedan odbije, već ste u problemima."

Nuiću je osobita čast bila što je u ekipu uspio dovesti glumačke legende iz cijele regije:"Znate, kad radite s jednim Perom Kvrgićem, Vanjom Drachom, Emirom Hadžihafisbegovićem ili Bogdanom Diklićem, super se osjećate na tom snimanju. Lijepo vam je gledati da u vašem kadru ti ljudi glume jer oni su stvarno svi vrhunski glumci."

Publika za Hribara

Publika, koja Nuićev film, dakle, i nije baš prepoznala, najboljim filmom 53. Pule proglasila je film Hrvoja Hribara „Što je muškarac bez brkova?“, a među ostalim važnijim nagradama izdvojimo još Zlatnu arenu Zrinke Cvitešić za glavnu žensku ulogu u Hribarovom filmu, te najboljeg muškog protagonista Krešimira Mikića koji je nagrađen za nastup u filmu Branka Schmidta „Put Lubenica“, a „Put Lubenica“ laureat je i nagrade hrvatskih kritičara „Oktavijana“. Za ocjenu ovogodišnje rekordne nacionalne produkcije pitali smo filmskog kritičara Hrvatskog radija Ivana Žaknića:

"Osam filmova u programu je rekordan broj naslova i ono o čemu se govorilo i do ove Pule jest to da je hrvatski film u jednom kreativnom usponu. Ova Pula je to dokazala i ako u obzir uzmemo činjenicu da neki filmovi nisu bili novi – recimo Hribarov „Što je muškarac bez brkova?“ i Grlićeva „Karaula“, od premijernih naslova svakako treba izdvojiti Nuićev rad koji je i dobio glavne nagrade. Od osam filmova barem njih pet su ostvarenja kojih se hrvatska kinematografija ne samo ne treba sramiti, nego se njima može i ponositi." Ovogodišnju nacionalnu pulsku ponudu Žaknić smatra, dakle, vrlo ujednačenom:"Ove godine nema filmova kakav je lani bio rad Tomislava Radića, dakle nema filma koji se istaknuo kvalitetom, ali - ono što je još važnije – nema ni apsolutnog podbačaja. Neki će, ipak, reći da je to povratak Veljka Bulaića filmom „Libertas“, mnogima se nije svidio film Branka Ištvančića „Duh u močvari“, međutim po meni niti jedan od tih filmova nije apsolutni podbačaj ni debakl."

Kvalitetan i domaći i međunarodni program

Vrlo je kvalitetnim ocijenjen i međunarodni program Pula Film festivala koji je pratio iznimno jak internacionalni žiri koji je najboljim proglasio film Niela Jordana „Doručak na Plutonu“. Uz predsjednika tog ocjenjivačkoga suda Moritza de Hadelna – dugogodišnjega ravnatelja berlinskoga filmskog festivala, o međunarodnoj je konkurenciji odlučivao i predsjednik Britanskog filmskog saveza i nekadašnji kritičar dnevnika „The Guardian“ Derek Malcom. Malcom je, kaže nam, uživao u pulskom festivalu i posebnostima najvećega kina na otvorenome, no na neke se dijelove organizacije ipak osvrnuo vrlo kritično: "Mislim da je problem projekcija u Areni velika udaljenost projektora od platna. Slika je zato često pretamna. Ljudi će pomisliti da je to koncepcija direktora fotografije, ali to nije točno, pa film nema dostojnu prezentaciju pred publikom. Drugi su problem titlovi, koji se ponekad ne mogu jasno pročitati. Također smatram da je Arena idealna za gledanje velikih, populističkih filmova, no manja, intimistička ostvarenja ne mogu se u tom prostoru doživjeti na pravi način", poručuje Malcom koji se nada da će vodstvo festivala poraditi na kvaliteti projekcije. Iako je Pula, dakle, za nama, ljeto u Hrvatskoj za ljubitelje filma nije ni približno gotovo. Već večeras, naime, počinje Motovunski filmski festival, a krajem kolovoza u Dubrovniku će se održati i Libertas film festival.