Najmanje nezaposlenih u posljednjih 12 godina

Prvi od tih "starih" problema može se shvatiti i doslovno: nezaposleni u višoj životnoj dobi. Doduše i broj nezaposlenih starijih od 55 godina je pao obzirom na studeni, ali ostaje činjenica: još uvijek je to preko 400 tisuća ljudi koji će prije dočekati neku vrstu mirovine nego novu šansu na radnom mjestu. Drugi problem traje još od ujedinjenja Njemačke: i dalje je drastična razlika između "starih" i "novih" saveznih pokrajna. Na Zapadu stopa nezaposlenih iznosi 6,7% - što je zapravo sjajan podatak. Jer gospodarstvo ne poznaje stanje 0% nezaposlenih - ilustracije radi, u šezdesetima i vremenima kada su se posebnim vlakovima dovodili "gastarbeiteri" na rad u Njemačku, zapravo je u ovoj zemlji bilježena stopa nezaposlenosti od oko 3,5%. Sa druge strane, u saveznim pokrajnama koje su nekad bile DDR nezaposlenost je i dalje ozbiljan problem: tamo je stopa u prosincu narasla na 13,7 i tek donekle ohrabruje kako je prošle godine u isto vrijeme bila 15,7%.

"Sve više poslova, sve manje radnih mjesta"

I svi ostali problemi sa - kako se to pomalo bezdušno zove - "tržištem radne snage" se tek teško ispravljaju. Ukratko rečeno: nezaposlen će mnogo prije biti niže obrazovana osoba od osobe sa završenim fakultetom, prije porijeklom stranac nego rođeni Nijemac i vjerojatnije je da će to biti žena nego muškarac. Čak i činjenica da je saveznom Zavodu za nezaposlene, zbog manjeg broja nezaposlenih u blagajni ostala gomila novca - ukupno je to već 18 miljardi eura, muti nešto sasvim drugo: opasno nagrižena blagajna mirovinskog osiguranja. Jer, kao što kaže jedan nezaposlen, u Njemačkoj je sve više "poslova" ali sve manje "radnih mjesta". To nije tek lingvistička finesa nego ogromna razlika između rada na određeno vrijeme ili pak "honorarčenja" i trajnih namještenja kojih je doista sve manje.

A koliko je to važno, pokazuje i jedna sasvim druga statistika koja je upravo objavljena: koliko su ljudi u Njemačkoj - sretni. Najsretnijima se smatra kasta koja i u ovoj zemlji pomalo odumire: državnih službenika čije je radno mjesto praktično osigurano do mirovine. Na ljestvici od 1 do 10 bodova, oni svojoj sreći daju ocjenu 7,9. Najnesretniji su naravno nezaposleni - ali i oni su ocjenili svoje stanje sa 6,2. Opet: sretnijima se smatraju na Zapadu nego na Istoku, mlađi od onih starijih. Jer, golema većina ipak smatra najvećom srećom vlastito zdravlje, slijedi skladna obitelj pa je tako samo 5% onih koji se smatraju doista nesretnim. Isto tako, izgleda da se većina ionako pomirila da će uvijek imati novčanih briga: samo 31% upitanih misli da ih taj problem dijeli od potpune sreće.