Najveći galamdžije u životinjskom svijetu

Većina nas vjerojatno ne bi preživjela buku od 200 decibela. Da smo tome izloženi pukla bi nam slušna opna, a vrlo vjerojatno i pluća. To je onda to – zbogom! Ni pucanj topa ili automatskog oružja u neposrednoj blizini nema takvu moć, ali nekoliko životinja to može.

Glasno, glasnije, priroda

Vjerojatno ste odmah pomislili na slona i lava? Istina je, oni su glasni, ali može i jače.

Najmoćnije zvuke u životinjskom svetu ispušta jedan mali rak. Stvarno!

„Rak-pištolj" (naslovna fotografija) živi u tropskim i suptropskim područjima. Velik je oko pet centimetara, živi na zemlji i loš je plivač.

Kada lovi, on gmiže po morskom dnu i polako se prikrada žrtvi. Onda sve ide brzo: rak otkoči svoj „pištolj" (tako to zaista zvuči) i - puca.

1."Rak-pištolj": lov i sigurna smrt

Pritom pravi zračni mjehur i kada on „pukne" nastaje snažan prasak. "Glasno” je u ovom slučaju blaga riječ. Prasak je glasan preko 220 decibela. Manje životinje koje su u blizini od udarnog šoka su na mjestu mrtve ili povrijeđene. I ne samo to. Od implozije voda se zagrijava na skoro 5.000 stupnjeva Celzijevih – toplota skoro kao na površini Sunca. Ukoliko mjehur pogodi gliste, rakove ili male ribe, oni su na mjestu mrtvi. Da se takav rak stavi u staklenu posudu, bio bi u stanju da je i - raznese.

2. Vrijeme parenja

Kada je riječ o glasnoći u odnosu na veličinu tijela, postoji još jedan sitni galamdžija: Micronecta scholtzi.

Posebno je nevjerojatan način na koji proizvodi snažnu buku: kako bi u vrijeme parenja na sebe skrenuo pažnju, taj insekt koji živi u vodi trlja penis po svom trbuhu. Taj poseban vid pravljenja buke, trljanjem dva pokretna dijela tijela, zove se stridulacija. Buba tako proizvodi glasnoću od skoro 100 decibela.

To odgovora glasnoći orkestra koju gledatelj/slušatelj osjeti u prvom redu. Ipak 99 posto te jake buke gubi se u prijenosu iz vode u zrak. Ipak buku životinjice s riječnog dna može čuti i čovjek koji šeće obalom.

3. Cvrčci: također mali, također glasni

Jedan insekt koji također proizvodi veliku buku je cvrčak. I on se trudi da na sebe skrene pažnju suprotnog spola. Posebno glasna vrsta živi u Australiji „Green grocer cicada", Cyclochila australasiae. Glasnoćom do 120 decibela on nadjačava kamione koji odvoze smeće (80 dB).

Cvrčci imaju poseban organ za proizvodnju zvuka: bubanj-organ (timbal), koji se nalazi u prednjem dijelu trbuha. Aktiviranjem takozvanih pjevačkih mišića, u organu nastaju vibracije. Zvuci koje proizvode ovi cvrčci mogu se čuti na udaljenosti do jednog kilometra.

4. „Coquí": rok zvijezda među žabama

Coquí-žaba (Eleutherodactylus coqui), neupadljivo smeđe boje, ne krekeće već ispušta jedan prodoran "ko-kvi" zvuk. Može biti velika tri do pet centimetara. Živi u Portoriku i proizvodi zvuk koji dostiže oko 100 decibela.

"Ko” služi da bi prestrašio druge muške žabe, a "kvi” da privuče partnericu. U toj igri - glasnoće ghetoblastera - u Portoriku nastaje pravi žablji koncert.

5. Noctilio leporinus – glasno nije glasno

Noctilio leporinus je vrsta šišmiša, koji živi u središnjoj i južnoj Americi. Proizvodi zvuk koji dostiže 137 decibela – i tako „igra" u ligi najglasnijih životinja.

Problem je taj što se zvuci šišmiša kreću negdje između 60 i 50 kilohertza, i za ljude su nečujni. Srećom. Jer ta buka je zaglušna i odgovora glasnoći mlaznog aviona na 100 metara udaljenosti.