Natezanja oko novog predsjednika Europske komisije

Tresla se brda rodio se miš, tako bi se ukratko mogli opisati rezultat i događanja oko izbora i imenovanja novog predsjednika Europske komisije, a da njegovo dugo ime zapamtimo trebat će nam još neko vrijeme kako bi ga naučili napamet – Jose Manuel Durao Barroso. U utorak navečer na izvarednom summitu šefova država i vlada donesena je i službena odluka – sadašnji portugalski konzervativni premijer trebao bi na dužnosti predsjednika Europske komisije zamijeniti krajem listopada Romana Prodija.

Porod je bio tako težak, jer su mnogi dobri kandidati prije desetak dana na summitu Europske Unije zbog nacionalnih oprečnih interesa međusobno potrošeni. Barroso novu dužnost ne zahvaljuje toliko svojim kvalifikacijama, naprotiv: ovaj nepoznati kolega iz Lisabona šefovima vlada je dosada izgleda kao čovjek bez osobina – i time bez osobina koje bi ga učinile neprihvatljivim. Stoga ovo žalosno poglavlje pokazuje prije svega koliko je - u pravom smislu riječi – preverzan postupak postavljanja osobe za šefovsko mjesto Europske komisije. No to je uvijek bilo tako, a od proširenja ovaj problem samo se još više zaoštrio.

Natezanja oko imenovanja istodobno pokazuje koliko je Konvent za pripremu Europskog ustava promašio svoj cilj kako bi nas barem za 2009. godine poštedio postizanja dogovora oko najmanjeg zajedničkog nazivnika. Progresivne snage u Konventu htjele su demokratičniji postupak i izbor predsjednika Europske komisije od strane zastupnika Europskog parlamenta. Međutim, progresivne snage nisu se prevagnule, već su samo postigle da šefovi država i vlada s novim Ustavom svoju partiju pokera oko personalija odigraju „u svjetlu izbora za Europski parlament“. A to su već učinili samim imenovanjem konzervativnog Barrosa, pa ipak nisu pomogli da najbolji kandidata na kraju pobjedi.

U trenutnoj konstrukciji u kojoj vlade zemalja članica bez kontrole javnosti mogu međusobno dogovoriti se o zauzimanju najvažnijih pozicija unutar Europske Unije, ostaje jedino demokratsko izravno legitimirano tijelo i time korektiv - Europski parlament. Međutim, po svemu sudeći Parlament neće niti ovoga puta koristiti svoje pravo da odbije predloženog kandidata. Presnažna je lojalnost koju osjećaju mnogi zastupnici prema svojim šefovima vlada koji su često puta i njihovi šefovi stranke.

Stanje je nesnošljivo. Unutar Europske Unije sa 25 članica proizvodi se kaos i jača europesimizam. Ostaje samo nada da će se snažan predsjednik Europske komisije izboriti za emancipaciju od nacionalnih vođa i šefova vlada – upravo od onih koji su ga postavili na to mjesto. Barroso je prisiljen da nas na tom području iznenadi. Zapravo on time može početi vrlo brzo – i to na taj način da prilikom sastavljanja svoje Europske komisije ne dopusti nacionalne diktate sa strane.